Farini [fari:'ni], Luigi Carlo, talijanski povjesničar i političar (Russi, 22. X. 1812 – Quarto dei Mille, 1. VIII. 1866). Medicinu doktorirao u Bologni 1832. Od 1831. sudjelovao u liberalnim pokretima, najprije u Romagni potom u Toskani, te u sastavljanju Riminijske proklamacije 1845. Nakon izbora Pija IX. za papu, postao je generalnim tajnikom u ministarstvu unutarnjih poslova u prvoj konstitutivnoj vladi Papinske Države, a nakon propasti Rimske Republike boravio u progonstvu u Pijemontu 1849; u vladi Kraljevstva Sardinije bio ministar prosvjete 1851–52. Godine 1859. imenovan kraljevskim povjerenikom u Modeni i pripremio potom aneksiju Emilije Kraljevstvu Sardinije. Ministrom unutarnjih poslova postao 1860., kraljevskim namjesnikom u Napulju bio 1860–61. a predsjednikom vlade 1862–63. Kao povjesničar ostavio djela Rimska Država od 1815. do 1850 (Lo Stato romano dall’anno 1815 al 1850, 1850) i Povijest Italije od 1814. do naših dana (Storia d’Italia dall’anno 1814 sino ai nostri giorni, I–II, 1854).
