erozija (lat. erosio: izjedanje, izgrizanje).
1. U geologiji i geografiji, proces oblikovanja reljefa razaranjem i odnošenjem Zemljine kore mehaničkim i kemijskim djelovanjem tekućica (riječna ili fluvijalna erozija), mora i jezera (abrazija), leda (ledenička ili glacijalna erozija), vjetra (eolska erozija) i drugih egzogenih sila. Pod erozijom u užem smislu razumijeva se riječna ili fluvijalna erozija, koja u vertikalnom smjeru erodira dno (dubinska erozija), a u horizontalnom smjeru strane riječnoga korita (bočna erozija). Intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje, sječom šuma i drugim oblicima čovjekove aktivnosti dolazi do sve veće erozije u mnogim naseljenim područjima. Njezine štetne posljedice očituju se u uništavanju obradivoga tla, razaranju naselja i putova. U SAD-u je erozijom zahvaćeno oko pola milijarde ha zemljišta. Da bi se smanjile štetne posljedice erozije, izvode se melioracijski radovi na regulaciji rijeka, potoka, bujica i dr.
2. U tehnici, razaranje materijala na površini dijelova strojeva zbog djelovanja mlaza tekućine, pare ili drugih abrazijskih materijala. Erozija zbog kavitacije pojavljuje se na rotorima centrifugalnih pumpi i hidroturbina, brodskim propelerima, na blazinicama kliznih ležajeva, ventilima, zasunima i sl. Kod parnih turbina dolazi do pojave erozije na lopaticama ako one rade u zasićenoj pari.
3. U medicini, ograničeni plitki defekt površine sluznice ili kože, koji nakon cijeljenja ne ostavlja ožiljak. Naziv erozija najčešće se upotrebljava za defekt na maternici (erosio portionis vaginalis uteri). Erozije želuca obično su brojnije i mogu uzrokovati krvarenja (→ gastritis). Erozija rožnice (erosio corneae) defekt je epitela rožnice oka, nastao obično mehaničkim oštećenjem (grebanje) ili ultraljubičastim zračenjem; izaziva bolove, fotofobiju i blefarospazam, a liječi se antibioticima, sredstvima za proširenje zjenice i pokrivanjem oka zavojem.
