Emanuel I. Komnen (grčki Μανουὴλ ὁ Κομνηνός, Manouḕl ho Komnēnós), bizantski car od 1143 (?, oko 1122 – Carigrad, 24. IX. 1180). Sin Ivana II. Komnena. Suzbivši snažan napadaj Normana na Bizant (1149), poduzeo je ofenzivu na Zapad, zanoseći se mišlju da obnovi Rimsko Carstvo. Emanuel I. je već 1149. udario na Srbe u Raškoj i pokorio ih, pa onda napao Ugarsku. Njegova ofenziva trajala je uz prekide (neuspješno ratovanje protiv Normana u južnoj Italiji) do 1167., kada je hrvatsko-ugarski kralj Stjepan III. morao Bizantu ustupiti dio Hrvatske (južno od Krke), Dalmaciju (osim Zadra i otoka), Bosnu i Srijem. Premda su se Srbi pod Stefanom Nemanjom digli 1168. protiv Emanuela i pobijedili njegovu vojsku, morali su se 1172. ipak pokoriti. Bizantska vladavina u hrvatskim zemljama nije ostavila dubljeg traga, a završila se 1180. carevom smrću. Na Istoku se Emanuel I. učvrstio u odnosu prema Seldžucima i križarskim državama. Međutim, potkraj života pretrpio je težak poraz od seldžučkoga sultana u Ikoniji (1176).
