Derenčin, Marijan, hrvatski književnik, pravni i politički pisac i novinar (Rijeka, 24. XI. 1836 – Zagreb, 8. II. 1908). Pravo doktorirao u Beču 1860. Odjelni predstojnik za pravosuđe u Zagrebu 1876–83., vladin povjerenik za kazalište (1880–82), dugogodišnji saborski zastupnik, odvjetnik, kriminolog i penolog. U književnosti se javio 1883. komedijom Tri braka (praizvedba u Zagrebu, 1891), a sklonost prema humoru pokazao je i kraćim sastavcima u satiričnim listovima Muha (1897) i Satir (1901), koje je sâm pokretao i uređivao. God. 1884. anonimno je tiskao alegorijski dramolet Zaruke Hrvatske, u kojem se zauzimao za teritorijalni integritet hrvatskih zemalja. Protomodernističke značajke sadrži naturalistička tragedija Slijepčeva žena (izvedena u Zagrebu 1893). U satiričnoj komediji Primadona (izvedenoj u Zagrebu 1893) feljtonskim se diskursom narugao skorojevićima koji se žele domoći društvenog ugleda. Najzrelije mu je djelo komedija Ladanjska opozicija (izvedba 1896., prvotisak 1908), u kojoj je oštro i duhovito polemizirao s osobnim protivnicima iz Stranke prava, ali i s hrvatskim parlamentarnim oporbenjaštvom. Motivski bliza Gogoljevu Revizoru, ta je komedija na crti od Nemčićeva Kvasa bez kruha, preko Tomićevih Pastorka i Novoga reda, najsnažnija naša scenska satira u XIX. st. U scenskom pamfletu Ministerijalni savjetnik (Szendrei Strassnoff) izravnim se invektivama obračunao s političkim protivnicima Josipom Frankom i Isidorom Kršnjavim.
