Davidović, Ljubomir, srpski političar (Vlaško Polje, 24. XII. 1863 – Beograd, 19. II. 1940). Najprije radio kao gimnazijski profesor. Kao radikalni narodni poslanik odvojio se sa skupinom oko Lj. Stojanovića od Radikalne narodne stranke i 1902. osnovao (s J. Prodanovićem, Lj. Stojanovićem i Lj. Živkovićem) Samostalnu narodnu stranku. Od 1904. nekoliko puta bio ministar (prosvjete i unutar. poslova), 1905. predsjednik srpske Narodne skupštine, predsjednik vlade Kraljevine SHS (1919. i 1924). Sudjelovao u donošenju Krfske deklaracije 1917. Od 1919. predsjednik novostvorene Demokratske zajednice. Surađivao s Hrvatskom (republikanskom) seljačkom strankom, ali sporazum Cvetković–Maček nije odobravao. Protivnik Šestosiječanjske diktature i jedan od vođa ujedinjene oporbe nakon 1935.
