akord (od srednjovj. lat. accordare: uskladiti, možda prema lat. chorda: žica, struna).
1. Sloga, sklad.
2. Način određivanja plaće kod kojega njezina visina izravno ovisi o količini obavljena posla.
3. Sporazum između dužnika i određenog vjerovnika kojim vjerovnik prihvaća namiru svojega potraživanja u manjem iznosu ili u duljem razdoblju.
4. U glazbi, istodobno zvučanje triju ili više tonova različite visine, tj. suzvučje. Sastav, svojstva i zvučna narav akorda ovisni su o broju tonova i o razmacima (intervalima) među njima. U glazbi zasnovanoj na akordičkoj građi, odnosno na klasičnom harmonijskom sustavu (od kraja XVI. st.), temeljno je načelo slaganja akorda raspored tonova u razmaku terca. Taj se raspored ostvaruje doslovno samo kada je akord u tzv. temeljnom obliku (npr. kvintakord c-e-g), dok su u obratima akorda intervalski odnosi tonova okomiti (npr. sekstakord e-g-c je obrat kvintakorda c-e-g). U novije doba mnogi skladatelji grade akorde i na temelju nizanja kvarta (C. Debussy, A. N. Skrjabin) ili kojega drugog intervala. Vrste akorda i njihove međusobne odnose proučava nauk o harmoniji.
5. U pjesništvu → ritam