Castelar y Ripoll [kastela'r i r:ipɔ'l], Emilio, španjolski političar i povjesničar (Cádiz, 7. IX. 1832 – San Pedro del Pinatar, 25. V. 1899). Doktorirao na Sveučilištu u Madridu 1853. te ondje bio profesor povijesti i filozofije od 1857; kao republikanac ostao bez katedre; 1866. osuđen na smrt te se spasio bijegom u Francusku. Nakon revolucije 1868. član Konstituante, ministar vanjskih poslova (1873) i premijer (1873–74). Nakon restauracije monarhije (1874) član parlamenta i vođa republikanske oporbe. Napisao više povijesnih, političkih i drugih djela: Politička i društvena pitanja (Cuestiones politicas y sociales, I–III, 1870), Parlamentarni govori (Discursos parlamentarios, I–III, 1871–73), Povijest republikanskoga pokreta u Europi (Historia del movimiento republicano en Europa, I–II, 1873–74).