Ćićarija, krško visočje u sjeveroistočnoj Istri. Pruža se u dinarskome smjeru, između tršćanskoga Krasa i Učke; dugo je oko 45 km, široko do 10 km, prosječno visoko 700 do 800 m. Građeno je od vapnenca (krš) i bezvodno. Na jugozapadu strmo pada prema središnjoj Istri, a na sjeveroistoku graniči s flišnom dolinom Reke. Granica između Ćićarije i Učke vodi cestom Matulji–Veprinac–Vranja. Pravac Herpelje (Slovenija)–Rašpor–Brest rastavlja Ćićariju na istočni (tri niza planina s najvišim vrhovima Veliki Planik, 1272 m; Šija, 1241 m; Lisina, 1185 m; Orljak, 1106 m; Rašušica, 1083 m; Črni vrh, 1031 m; Žbevnica, 1014 m i dr.) i zapadni dio (ravnjaci). Istočni je dio šumovit (Veprinačka i Kastavska šuma i dr.), a zapadni prekriven oskudnom vegetacijom pa je ondje moguć uzgoj ovaca. Ćićarija je slabo prometno povezana i rijetko naseljena. Naselja su smještena na rubovima malih polja pogodnih za poljoprivredu. Neka sela u Hrvatskoj su: Lanišće (68 st., 2021), Podgaće (44 st.), Prapoće (31 st.), Brest (31 st.), Slum (23 st.), Račja Vas (21 st.), Brgudac (15 st.), Vodice (9 st.), Dane (6 st.). Na sjeveroistoku pretežu Slovenci, a na jugu Hrvati, dijelom doseljeni za osmanskih napada. S njima su došli i Vlasi (Istrorumunji), koje su stari stanovnici zvali Ćićima. Cesta Rijeka–Trst podudara se s trasom rimske ceste Aquileia–Tarsatica.
