Zagrebel’nyj [zaγrebe'l’nɨi], Pavlo, ukrajinski književnik (Sološyne, Poltavska oblast, 25. VIII. 1924 – Kijev, 3. II. 2009). Djelovao kao prozaik, esejist, dramatičar. Preživio je gladomor (1933) i fašističke logore. Napisao više romana (Europa 45 – Jevropa 45, 1959; Čudo – Dyvo, 1968; Smrt u Kijevu – Smert’ u Kyjevi, 1973; Pepeo snova – Popil sniv, 1996., i dr.), nekoliko stotina polemičnih pripovijesti (npr. Kahovske pripovijetke – Kahovs’ki opovidannja, 1953; Pjesma o neumirućem (Duma pro nevmyruščogo, 1957). Pisao i znanstvene tekstove o književnosti.
