Wöhler [vø:'ləɹ], Friedrich, njemački kemičar (Eschersheim, danas dio Frankfurta na Majni, 31. VII. 1800 – Göttingen, 23. IX. 1882). Studij medicine započeo na Sveučilištu u Marburgu, završio u Heidelbergu (1823). Pod utjecajem istaknutoga njemačkog kemičara → L. Gmelina posvetio se kemiji. Usavršavao se kod → J. J. Berzeliusa u Stockholmu. Od 1825. predavao kemiju na Školi za umjetnost i obrt u Berlinu, od 1831. na Visokoj tehničkoj školi u Kasselu te od 1836. na Sveučilištu u Göttingenu. Sintetizirao kinhidron i acetilen, izolirao aluminij, berilij, bor i silicij u elementarnom stanju te čisti kokain, prvi pripravio borov nitrid i kalcijev karbid. Posebno se istaknuo prvom sintezom organskoga spoja iz anorganskoga (sinteza mokraćevine iz amonijeva cijanata, 1828). Kao značajan korak u rušenju teorije vitalizma, prema kojoj se vjerovalo da organski spojevi mogu nastati jedino u živim organizmima djelovanjem nepoznate životne sile, Wöhlerova se sinteza smatra prekretnicom u povijesti kemije i početkom moderne organske kemije.
