Vukasović, Filip (Josip Filip), časnik u habsburškoj vojsci (Ličko Petrovo Selo, 1755 – Beč, 9. VIII. 1809). U Beču je pohađao Pukovnijski odgojni dom. Potom je 1778–79. kao časnik Ličke graničarske pješačke pukovnije sudjelovao u Bavarskom nasljednom ratu. Od 1781. poručnik, 1788–89. bio je u Crnoj Gori jedan od zapovjednika habsburške vojske koja se borila protiv Osmanlija. Za zasluge je 1788. dobio viteški red Marije Terezije i čin bojnika. Od crnogorskih, austrijskih i ličkih vojnika sastavio je dobrovoljačku pukovniju »Gyulay« i postao njezinim zapovjednikom. God. 1790. vratio se u Ličku graničarsku pukovniju, a 1794. postao je njezinim zapovjednikom s činom pukovnika. Istaknuo se u ratovima protiv Francuske; od 1799. bio je general bojnik, potom je bio unaprijeđen u čin podmaršala, a 1802. dobio je titulu baruna. Kao iskusni vojni inženjer projektirao je i vodio izgradnju niza prometnica: 1783. gradio cestu Senj–Sveti Juraj, 1783–84. Senj–Novi Vinodolski, 1785. uredio je gradsku luku u Senju (1790–92. vodio njezino proširenje) i 1785–86. regulirao potok od Senja do Senjske Drage, 1786. pod njegovim je vodstvom završena cesta Gospić–Karlobag. Najznačajniji mu je pothvat projektiranje i gradnja Lujzinske ceste (1803–09. nadzirao je gradnju od Rijeke do Netretića), za što je 1809. dobio posjed Ribnik-Netretić (Nobilis curia Vukaszoviziana). Umro je od posljedica ranjavanja u Bitki kraj Wagrama.
