telekomunikacijski vodovi, fizička sredstva za prijenos signala koji sadrže audioinformacije, videoinformacije, računalne podatke, multimedijske sadržaje i dr. (→ telekomunikacije). Dvije su osnovne vrste takvih prijenosnih sredstava: kabeli i optička vlakna. Od kabela se rabe niskofrekvencijski i visokofrekvencijski telekomunikacijski kabeli i koaksijalni kabeli (→ kabel), a mogu se koristiti i kabeli elektroenergetske mreže, najčešće u kućnim mrežama. Optička vlakna omogućuju veću kvalitetu prijenosa informacije i rabe se u svim dijelovima telekomunikacijskih mreža, posebno u njihovu jezgrenom dijelu, gdje su potrebni najveći prijenosni kapaciteti. (→ svjetlovod)
Signal koji se rasprostire prijenosnim sredstvom izložen je utjecaju materijala od kojega je sredstvo načinjeno. U tom su smislu najvažnija svojstva prijenosnoga sredstva prigušenje i disperzija signala. Tijekom rasprostiranja sredstvom od predajnika do prijamnika signal gubi snagu. Logaritamski omjer snage na ulazu, Pu, i snage na izlazu iz sredstva, Pi, naziva se prigušenje signala, a mjeri se mjernom jedinicom → decibel (dB). Prigušenje se u svim sredstvima povećava proporcionalno porastu frekvencije signala. Najveće je prigušenje signala u neomeđenom sredstvu, a najmanje u optičkim vlaknima. Prigušenje signala osnovni je razlog ograničenosti dometa prijenosa u svim sredstvima. Kako bi se omogućio prijenos signala na veće udaljenosti, katkad se rabe pojačala, regeneratori ili repetitori signala. Uzrok je disperziji signala taj što se sve frekvencijske komponente koje čine spektar signala ne rasprostiru kroz sredstvo jednakom brzinom, što uzrokuje izobličenje signala, koje posebno može smetati u digitalnom prijenosu. Zbog disperzije se signalni elementi, od kojih je sastavljen signal, proširuju i međusobno ometaju (tzv. međusimbolna interferencija), što može pospješiti pogreške u prijenosu simbola (pogreškom se smatra nejednakost poslanog i primljenoga signala).
Osim prigušenja i disperzije, koji se ubrajaju u skupinu linearnih izobličenja signala, u prijenosnim se sredstvima pojavljuju i nelinearna izobličenja, a njihova je izravna posljedica stvaranje novih frekvencija, koje signal u svojem izbornom obliku ne sadrži. U prijenosnim sredstvima djeluju i slučajne smetnje kao što su šum, preslušavanje, feding, tj. iščezavanje signala, i dr. Zbog svoje nepredvidivosti, slučajne smetnje najviše utječu na kvalitetu prijenosa. U digitalnom prijenosu omjer srednje snage signala i srednje snage smetnje (najčešće označivan kao omjer S/N) izravno utječe na prijenosni kapacitet sredstva i na vjerojatnost pogreške simbola. Što je omjer S/N manji, to je vjerojatnost pogreške simbola veća, a time i kvaliteta prijenosa slabija. Drugi je važan čimbenik koji utječe na prijenosni kapacitet sredstva širina prijenosnoga pojasa sredstva. Prijenosni je pojas područje frekvencija unutar kojega prijenosno sredstvo zadovoljavajuće malo prigušuje signale koje prenosi. Kako bi domet i kvaliteta prijenosa bili što bolji, spektar prenošenoga signala treba modulacijom ili linijskim kodiranjem uskladiti s prijenosnim pojasom sredstva.
