Tales iz Mileta (grčki Θαλῆς, Thals), grčki filozof, astronom i matematičar (Milet, oko 624. pr. Kr. – Milet, oko 546. pr. Kr.). Jedan od sedam mudraca stare Grčke, slavu stekao predviđanjem pomrčine Sunca koja se dogodila 28. svibnja 585. pr. Kr. Nakon bavljenja politikom i državničkim poslovima okrenuo se proučavanju prirode. Najveći je izvor podataka o Talesovu naučavanju Aristotel (Metafizika), koji ga svrstava u fizičare jer je pitao o naravi svih stvari (φύσις). Tales je utemeljio prvu filozofsku školu koja je, nošena idejom da postoji zajednički pratemelj (ἀρχή) svim bićima, prvo filozofsko uobličenje bitka zbilje. Uvidio je da u sveukupnom mnoštvu i raznolikosti mora postojati jedan izvor svega, iz kojega su sve stvari i bića izišli i u koji se vraćaju. Voda je za Talesa taj izvor svega, prapočelo iz kojega su proizišle sve druge stvari. Sve se sastoji od vode, koja je promatrana kao počelo, samo-pokrenuto i samo-oživljeno. Aristotel tvrdi da su na Talesa utjecale starije teologije jer on postavlja pitanje o krajnjoj svrsi naravi svijeta, a to je za antičko mitološko-teološko doba prekretnica u načinu interpretacije svijeta. Pripisuju mu se geometrijski teoremi: (1) promjer dijeli krug na dva jednaka dijela, (2) kutovi u jednakokračnom trokutu koji se nalaze nasuprot stranicama jednake duljine su jednaki, (3) nasuprotni kutovi nastali presjekom dvaju pravaca su jednaki, (4) trokut je određen ako je poznata duljina njegove osnovice i dva kuta na osnovici, (5) kut nad promjerom upisan u polukrug jest pravi kut (Talesov poučak). Izmjerio je visinu egipatskih piramida prema njihovoj sjeni. Zapazio je da magnetit privlači željezne predmete. Prepoznao je prednosti orijentiranja prema Malom medvjedu, u odnosu na tada uobičajeno orijentiranje prema Velikom medvjedu. Talesov nauk u svojim spisima spominju i Herodot, antički filozof Hijeronim s Roda (oko 290 – oko 230), Platon i dr. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Thales).
