struka(e): strane riječi | povijest, kulturna | filozofija

tabula rasa [ta'~ ra:'za] (latinski: ostrugana, izbrisana ploča).

1. U antičkom Rimu, vrsta tabulae ceratae, s koje je struganjem izbrisan tekst pa se na njoj moglo ponovno pisati.

2. U filozofiji, postavka po kojoj individualno ljudsko biće rođeno kao »neispisana ploča«, tj. izražava besadržajnost duha i nedostatak životnog iskustva. Naziv su koristili skolastici, označivši njime stanje duha u kojem nijedno osjećanje nije utisnuto, a ljudska svijest pasivan je receptivan primatelj (T. Akvinski). Tvrdnja J. Lockea (suprotna teoriji o prirođenim idejama) ističe da u razumu ne postoji nikakav spoznajni sadržaj prije iskustva, te je zbog toga razum neispisana ploča: nihil est in intellectu, quod non prius fuerit in sensu (ništa nije u razumu što prije toga nije bilo u osjetu). G. W. Leibniz tomu dodaje, nisi intellectus ipse (ništa osim samoga razuma), podupirući tako kritiku senzualizma, koji ne može jamčiti apriornu istinu.

3. Izraz se u svakidašnjem govoru također upotrebljava kao oznaka za neznalicu, tj. osobu na kojoj iskustvo, znanje i obrazovanje nisu ostavili nikakva traga.

Citiranje:

tabula rasa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 30.5.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/tabula-rasa>.