Reymont [re'jmont], Władysław Stanisław, poljski književnik (Kobiele Wielkie kraj Radomska, 7. V. 1867 – Varšava, 5. XII. 1925). Sin seoskoga orguljaša; od 1880. živio u Varšavi, radio kao krojački šegrt. Od 1884. član putujućih kazališta i službenik na željeznici. Od 1895. putovao Europom (Italija, Bruxelles, London, Pariz, Bretagna). Nakon I. svjetskoga rata dva puta boravio u SAD-u. Od 1920. živio na vlastitom imanju. Javio se u književnosti kao pjesnik i izvjestitelj, potom i kao romanopisac. U listu Tygodnik Ilustrowany objavio je 1894. zapaženu reportažu o hodočašću na Jasnu Goru. Pod utjecajem F. M. Dostojevskoga napisao je roman Fermenti (Fermenty, 1897). Roman Obećana zemlja (Ziemia obiecana, 1899) u poljskoj je književnosti prva panoramska slika grada u doba rane industrijalizacije, u kojoj se očitava vrijednosna oprjeka selo–grad. Tu je oprjeku dopunio u dvosveščanom romanu-epopeji Seljaci (Chłopi, 1902–09), u kojem primitivnoj pohlepi i egoizmu prvih poljskih kapitalista suprotstavlja prirodni sklad života na selu. U novelama je zaokupljen spiritizmom (Uoči svitanja – Przed świtem, 1902), revolucijom (Idila – Sielanka, 1900) i borbom za neovisnost (Ave Patria, 1907). Postupno je u prozu uvodio elemente groze i parapsihologije, što je kulminiralo pojavom razmjerno neuspjela romana Vampir (Wampir, 1911). U povijesnoj trilogiji Godina 1794. (Rok 1794, 1913–18) bavio se političkim i društvenim okružjem posljednje godine uoči diobe zemlje. Pronicav promatrač i stilistički inovator, motivski blizak naturalizmu, a u postupku ekspresionizmu, znatno je utjecao na razvoj poljske književnosti XX. stoljeća. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1924.
