Ramón y Cajal, Santiago

Ramón y Cajal [r:amo'n i kaxa'l], Santiago, španjolski histolog (Petilla de Aragón, 1. V. 1852 – Madrid, 17. X. 1934). Medicinu diplomirao u Zaragozi 1873. God. 1884. bio je imenovan profesorom anatomije na Sveučilištu u Valenciji, a 1887. u Barceloni. Od 1892. bio je profesor histologije u Madridu, gdje je utemeljio Laboratorij za biološka istraživanja (poslije preimenovan u Institut Cajal), koji je vodio do umirovljenja 1922. Svojim je istraživanjima sažeo spoznaje o živčanom sustavu i njegovoj biološkoj ulozi te dao novi smjer histološkomu proučavanju građe toga sustava. Istaknuo je ulogu neurona u živčanim procesima (tzv. neuronska teorija) i utvrdio da ne postoji kontinuirana »mrežasta« povezanost živčanih vlakana. Primijenio je nove metode bojenja i priprave mikroskopskih preparata. Zajedno s C. Golgijem podijelio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 1906.