protonotar (bizantski grčki πρωτονωτάριος).
1. U Bizantu, glavni notar u carskoj kancelariji; od XIV. st. prvi carev tajnik.
2. Dvorska služba koja se u Svetom Rimskom Carstvu razvila u XII. st.; protonotar je obavljao diplomatske poslove, a mogao je biti i osobni pisar državnoga tajnika.
3. U Rimskoj kuriji, visoki prelat.
4. U Hrvatskom Kraljevstvu, jedan od najviših dužnosnika od XIV. st. do 1848. Zadaća mu je bila voditi i ovjeravati saborske zapisnike, sastavljati i ovjeravati odluke banskih sudišta (do 1723. zamjenjivao je bana na čelu oktavalnoga suda, a zatim je postao član i izvjestitelj Banskoga stola), predvoditi hrvatske nuncije u Donjem domu Ugarsko-hrvatskoga sabora, čuvati najvažnije državne dokumente, državni i banski pečat. U pravilu je bio pravnički obrazovan; birao ga je Sabor iz redova plemstva, a potvrđivao ban.
5. U pojedinim dijelovima SAD-a, Kanade i Australije, gl. sudski službenik na sudovima (engl. prothonotary).
