pneumatika (prema grčkom πνευματιϰός: koji se odnosi na vjetar, zrak, dah), tehnička disciplina koja se bavi iskorištenjem energije stlačenoga zraka uz pomoć mehaničkih uređaja; također i naziv za te uređaje. Uređaji se u osnovi sastoje od kompresora, cijevnoga razvoda stlačenoga zraka, pneumatskih izvršnih elemenata (aktuatora) za ostvarivanje translacijskog ili rotacijskoga gibanja, te upravljačkih elemenata za upravljanje tim gibanjem. U industr. svrhe koristi se radni tlak od 0,5 i 0,7 MPa. Zbog stlačivanja, kao i kod hlađenja, iz zraka se kondenzira vlaga. Kako kondenzat ne bi došao u upravljačke i izvršne pneumatske elemente, izdvaja se sušilima (apsorpcijsko, adsorpcijsko i termičko izdvajanje). Upravljanje izvršnim elementima ostvaruje se pneumatski, primjenom različitih tipova ventila (razvodnici, protočni, tlačni i zaporni ventili) ili, sve češće, elektronički. Uz pneumatski cilindar kao najčešći, do danas je razvijeno više vrsta izvršnih elemenata, a njihove su primjene mnogobrojne.
Prve spoznaje o primjeni stlačenoga zraka stare su više tisuća godina, a prvi takav zapis opisuje katapult na stlačeni zrak Grka Ktezibija (III. st. pr. Kr.). Potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća pneumatika se značajnije počela primjenjivati za pogon alata, prije svega udarnih (pneumatski čekići, sjekači) i rotacijskih (bušilice, brusilice i sl.). Većina udarnih alata ima vlastitu konstrukciju; rotacijski alati koriste pneumatske lamelaste (krilne) motore, s ugrađenim pneumatskim razvodnicima u kućištu alata. Novija je primjena pneumatike među alatima za obradbu materijala bez skidanja strugotine (probijanje, štancanje, odrezivanje, utiskivanje, zakivanje i sl.), gdje se rabi u sklopu pomoćnih uređaja na prešama, ili samostalnih naprava ili uređaja. Tada pneumatski izvršni elementi, translacijski i zakretni cilindri, zajedno s upravljačkim elementima čine pneumatske sustave.
Danas je pneumatika prisutna u svim tehničkim granama, od prometala, proizvodnih linija, strojeva, alata, robota, igračaka i medicinskih instrumenata, do kućanskih proizvoda i najnovije, inteligentne odjeće. Od većega broja pneumatskih elemenata konstruiraju se uređaji za ostvarivanje više izvršnih funkcija, kao npr. manipulatori, zaokretni stolovi, transporteri i sl. Prednosti su pneumatskih elemenata jednostavnost i mogućnost raznolike primjene, a nedostatci su im nemogućnost postizanja velikih sila, vrlo malih i jednoličnih brzina, te prijenosa signala na veće udaljenosti, što se rješava njihovom kombinacijom s drugim elementima (npr. hidrauličnim, električnim). U automatizaciji, pneumatski izvršni elementi prevladavaju i čine 60 do 70% svih primijenjenih. Upravo zbog tijesne povezanosti napretka procesa proizvodnje s razvojem automatizacije i pneumatike, njezina se primjena stalno širi, a razvijaju se i novi elementi. Jedan od novijih je i tzv. fluidni mišić. To je elastična cijev romboidna oblika, ojačana pletivom od čvrstih umjetnih vlakana, koja se razmjerno tlaku zraka u cijevi skraćuje do 25%, te tako djeluje poput mišića. Konstruiraju se i sve manji pneumatski elementi, pa se komercijalno već koriste pneumatski minielementi, a radi se na razvoju mikroelemenata. Za projektiranje pneumatskih sustava razrađene su matematičke i inženjerske metode, a rabe se i računalni programi. Svi se elementi sustava, njihov način rada i spajanje, prikazuju simbolima i shemama nalik onima u elektrotehnici.
