papratnjače (Filicophyta, Pteridophyta), odjeljak biljnoga carstva koji, u odnosu na cvjetnjače (sjemenjače), obuhvaća primitivnije skupine cjevnjača ili vaskularnih biljaka. U njih nema još razvijena pravoga cvijeta, a razvojni ciklus sastoji se, kao i u mahovina (koje nisu cjevnjače), u izmjeni dviju jasno razlučenih generacija, nespolne (paprat) i spolne (protalij). Odjeljak papratnjača dijeli se u 4 razreda: 1. Prapaprati (Psilophytatae), izumrle u paleozoiku. To su bile najstarije kopnene biljke, s provodnim elementima i pučima, na prijelazu između silura i devona. 2. Crvotočine (Lycopodiatae), kojima pripada oko 1100 sadašnjih zeljastih vrsta, dijelom izospornih (Lycopodiales), dijelom heterospornih (Selaginellales i Isoetales), dok su u karbonu živjele drvenaste papratnjače lepidodendroni i sigilarije. 3. Preslice (Equisetatae, Articulatae ili Sphenopsida), s člankovitom stabljikom koja je često pršljenasto razgranjena. Razredu pripadaju fosilni sfenofiti (Sphenophyllales), zeljaste biljke koje su živjele od gornjega devona do perma, i drvenasti kalamiti (por. Calamitaceae, red Equisetales) iz karbona i perma, koji su uz lepidodendrone i sigilarije bili važni članovi tadašnjih šuma, iz kojih je nastao paleozojski kameni ugljen. Sadašnje preslice zastupane su samo zeljastim rodom Equisetum. 4. Prave paprati (Filicatae, Filicopsida) najveća su skupina sadašnjih papratnjača, kojima pripada 230 do 300 rodova s približno 10 000 pretežito tropskih vrsta. To su uglavnom zeljaste trajnice, a samo neki tropski predstavnici (npr. Cyathea, Dicksonia) drvolike su paprati. Zeljasti oblici imaju podanke iz kojih izbijaju jednostruko (npr. obična oslad, Polypodium vulgare), dvostruko (npr. obična paprat, Dryopteris filix-mas) ili trostruko rasperani, često vrlo veliki listovi (npr. bujad, Pteridium aquilinum), a rjeđe su cjeloviti (npr. jelenjak ili jelenak, Asplenium scolopendrium). Listovi su u pupu smotani, osim u reda Ophioglossales. Neki listovi (sporofili) nose na donjoj strani trusne gomilice (sorusi) i najčešće se ne razlikuju od asimilacijskih listova (trofofila). Iznimke su npr. rebrača (Blechnum spicant) i stela (Matteuccia struthiopteris), u kojih se sporofili razlikuju od trofofila. U nekih su vrsta listovi razdijeljeni u plosnati, neplodni dio i u plodni dio, preobražen u nositelja trusnika, npr. u jednolista i mjesečinca. Te paprati pretežito su izosporne (→ izosporija ili homosporija), dok su malobrojne vodene paprati por. Salviniaceae i Marsileaceae heterosporne (→ heterosporija). Mnoge paprati žive kao epifiti, osobito u tropskim kišnim šumama. Skupina današnjih paprati dijeli se na tri podrazreda s mnogobrojnim porodicama. Sistematika još nije ustaljena, pa je npr. negdašnja por. Polypodiaceae u širem smislu raščlanjena u desetak novih (→ osladi). U Hrvatskoj raste oko 60 vrsta paprati, od kojih su najčešće npr. bujad (Pteridium aquilinum), obična oslad (Polypodium vulgare), slezenica (Asplenium trichomanes), šumska bujadika (Athyrium filix-femina), obična paprat (Dryopteris filix-mas). Vrlo je rijetka (nađena samo u dolini potoka Ludvić kraj Samobora) vrsta tankolist (Hymenophyllum tunbrigense). Rijedak je i kvarnerski endem križani jelenjak (Asplenium hybridum), a također i reliktna, pretežito tropska paprat gospin vlasak (Adiantum capillis-veneris). Od vodenih paprati zastupane su četverolisna raznorotka (Marsilea quadrifolia), nepačka (Salvinia natans) i tropska pridošlica azola (Azolla filiculoides).
