Paklenica, hrvatski nacionalni park na jugoistočnoj primorskoj padini planine Velebita, u blizini mjesta Starigrad-Paklenica, gdje se nalazi uprava parka. Prostire se na površini od 96 km², a obuhvaća dva usporedna bujična klanca Veliku i Malu Paklenicu, koji se pružaju od 100 do 1700 m visine. Nacionalnim parkom proglašen je 1949. Među mnogim krškim pojavama, uz mnogobrojne špilje i jame ističu se okomite stijene Anića kuk i Manita peć. Od biljnoga svijeta važna je vegetacija stijena, među kojom se ističu endemi paklenička pješčarka, prozorski zvončić i Valdstajnov zvončić. Strme stijene obrasle su šumama crnoga bora. Od kukaca ondje žive 82 vrste dnevnih leptira, među kojima je važna endemična podvrsta vaganski crni okač. Vodozemaca i gmazova ima 31 vrsta. Od zmija najčešće su neotrovne šara poljarica i crvenkrpica ili mišarica, te otrovnice poskok i rijetka stepska riđovka. Od 212 vrsta ptica 97 vrsta su gnjezdarice, a među njima brgljez kamenjar, modrokos, sivi sokol, orao zmijar, sova ušara, kobac i crvendać. Od sisavaca u parku živi 47 vrsta, među njima krupna divljač srna, jelen, divokoza i divlja svinja, te od zvijeri mrki medvjed, vuk i ris.
Nacionalni park Paklenica najznačajnije je hrvatsko alpinističko penjačko središte, poznato i izvan Hrvatske.
