Pääbo [pɛ:'bʉ], Svante, švedski evolucijski genetičar (Stockholm, 20. IV. 1955). Sin Sunea Bergströma. Na Sveučilištu u Uppsali studirao je humanističke znanosti i medicinu te 1986. doktorirao medicinu. Nakon poslijedoktorskoga studija na Sveučilištu u Zürichu te Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, bio je profesor biologije na Sveučilištu u Münchenu 1990–97., potom je 1997. osnovao Institut »Max Planck« za evolucijsku antropologiju u Leipzigu, kojega je jedan od ravnatelja. Od 1999. profesor genetike i evolucijske biologije na Sveučilištu u Leipzigu, od 2020. predavač u Institutu za znanost i tehnologiju Okinawa u Japanu.
Jedan je od utemeljitelja paleogenomike, discipline koja se bavi istraživanjem genoma izumrlih vrsta. Ekstrakcijom i sekvenciranjem genoma neandertalaca (Homo neanderthalensis) iz fosilnih ostataka istraživao je u kakvom je odnosu ta vrsta praljudi s današnjim čovjekom (Homo sapiens) te je analizom mitohondrijske DNA neandertalca dokazao da se on genetički razlikuje od današnjega čovjeka (1997). Sekvenciranjem cijeloga neandertalskoga genoma (2010) ustanovio je pak da postoji preklapanje toga genoma (1 do 4%) s genomom današnjih ljudi iz Europe i Azije. Pääbo je surađivao i s hrvatskim znanstvenicima na sekvenciranju genoma neandertalaca iz približno 38 000 godina starih fosilnih ostataka iz špilje Vindija. Nadalje, sekvencirajući genom iz 40 000 godina starih kostiju pronađenih u špilji Denisova u Altaju na jugu Sibira, 2010. otkrio je do tada nepoznatu skupinu praljudi (hominini iz špilje Denisova ili denisovanci). Dokazao je da se geni neandertalaca i denisovanaca mogu naći u određenim ljudskim populacijama zbog međusobnoga križanja njihovih predaka s tim izumrlim homininima; taj je davni prijenos gena fiziološki značajan za suvremenoga čovjeka, jer primjerice utječe na to kako njegov imunološki sustav reagira na infekciju.
Za otkrića vezana uz genome izumrlih hominina i evoluciju čovjeka dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu 2022. Član je Kraljevske švedske akademije znanosti (od 2000), američke Nacionalne akademije znanosti (od 2004) i Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 2011). Dopisni član HAZU-a (od 2012).
