Oktavijan (latinski Octavianus [oktawi·a:'nus], poslije nazvan August, latinski Augustus [augu'stus]), rimski car (? Rim, 23. IX. 63. pr. Kr. – Nola, 19. VIII. 14). Unuk Cezarove sestre Julije; Cezar ga je 45. pr. Kr. posinio. Nakon Cezarova ubojstva (44. pr. Kr.) Oktavijan se povezao sa Senatom protiv Marka Antonija, ali se već 43. pr. Kr. s njim pomirio. Iste su godine Oktavijan i Antonije utemeljili s Lepidom Drugi trijumvirat. U bitki kraj Filipa Oktavijan i Antonije pobijedili su 42. pr. Kr. Bruta i Kasija, vođe urote protiv Cezara. Trijumviri su podijelili državu tako da je Oktavijan dobio vlast nad Zapadom, Antonije nad Istokom, a Lepid nad Afrikom. Zarativši s Ilirima i Panoncima, Oktavijan je napao najprije Japode i osvojio njihov glavni grad Metulum, a potom krenuo na Sisciju (Sisak) te ju zauzeo. Vratio se u zemlju Ilira 34. do 33. pr. Kr. i zauzeo zemlju Dalmata. Pošto se u Sicilskome ratu (38. do 36. pr. Kr.) obračunao sa Sekstom Pompejem, okrenuo se protiv Antonija. Pobijedio je njega i egipatsku kraljicu Kleopatru u bitki kraj Akcija 31. pr. Kr. i postao samovladar u rimskoj državi prividno se pridržavajući starog oblika republikanske vladavine. Senat mu je dao naslov Augustus (27. pr. Kr.), te je postao stalni konzul, prokonzul s imperijem, cenzor i vrhovni vojni zapovjednik. Tako se razvilo novo ustrojstvo rimske države, principat, na čelu koje je bio Oktavijan kao princeps. Za svoje je vladavine Oktavijan nastojao učvrstiti Carstvo (smanjenje ovlasti Senata, nova administrativna podjela provincija, itd.). Poduzeo je više uspjelih ratnih pohoda (u Hispaniji, Panoniji, Dalmaciji, Iliriku, Germaniji), ali i neuspjelu akciju 9. god., kada su rimsku vojsku pod P. K. Varom u Teutoburškoj šumi teško porazili Germani pod Arminijevim vodstvom. Za Augustove vladavine rimska kultura doživjela je uspon na svim područjima.
