Ōe [o:e] Kenzaburō, japanski književnik (Ose/Uchiko, otok Shikoku, 31. I. 1935 – 3. III. 2023). Diplomirao na Tokyjskome sveučilištu 1959. Znatnu pozornost književne javnosti privukao je 1958. pričom Ulov (Shiiku), o životu dječaka u zabačenome selu za II. svjetskoga rata, te prvim romanom Iščupaj mladicu, uništi dijete (Me mushiri ko uchi), o ruralnome japanskome svijetu i njegovoj djeci. Djelujući na strani nove ljevice 1960-ih do 1970-ih, u mnogim politički kontroverznim djelima bavio se društvenim i političkim temama, često u nesuglasju sa suvremenicima. Njegove romane s likovima koji postaju nasilni zbog frustracija u bogatu i ravnodušnu poslijeratnom Japanu, Naše doba (Warera no jidai, 1959), Sedamnaestogodišnjak (Sebuntin, 1960) i Smrt političkoga mladca (Seiji shōnen shisu, 1961), napadali su politički protivnici. Dva su događaja osobito obilježila njegovo pisanje: rođenje mentalno hendikepiranog sina osnova je romana Osobna stvar (Kojinteki na taiken, 1964), a posjet Hiroshimi poticaj za zbirku eseja Bilješke iz Hiroshime (Hiroshima nōto, 1965), o utjecaju bombardiranja toga grada na poslijeratnu ideologiju Japana i svijeta. Teškoćama življenja u modernome društvu bavio se npr. u romanima Nogomet u prvoj godini ere Manen (Man’en gan’en no futtobōru, 1967), Suvremena igra (Dōjidai gemu, 1979), Nahoče (Torikae ko, 2000), Djeca od dvjesto godina (Nihyaku nen no kodomo, 2003), Smrt od vode (Sui shi, 2009), u mnogobrojnim pričama, esejima i drugo; vlastite uspomene objavio je u zbirci sjećanja Kada sam bio doista mlad (Boku ga hontō ni wakakatta koro, 1992). Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1994.
