Mečnikov [me'čnkov], Ilja (Illja Mečnykov), ukrajinski biolog (Ivanovka, 15. V. 1845 – Pariz, 15. VII. 1916). Jedan od utemeljitelja poredbene patologije, mikrobiologije, embriologije i imunologije. Studirao prirodoslovlje na Sveučilištu u Harkivu te na sveučilištima u Njemačkoj, a doktorirao na Sanktpeterburškome sveučilištu (1868). Godine 1870–82. bio je profesor Sveučilišta u Odesi. Zbog političkih razloga 1883. napustio je Rusiju te otišao na Siciliju, gdje je u Messini osnovao svoj privatni laboratorij. Ondje je, proučavajući embriologiju morskih beskralježnjaka, otkrio fagocitozu (→ endocitoza). Godine 1886. vratio se nakratko u Odesu da bi 1888. na poziv L. Pasteura otišao u njegov institut u Parizu. Ondje je utemeljio vlastiti laboratorij, gdje je radio do kraja života. Godine 1892. postavio je teoriju stanične imunosti prema kojoj su za prvu imunološku reakciju organizma kod akutne infekcije odgovorni fagociti. Proučavao bjesnoću, bedrenicu, koleru, tuberkulozu i sifilis. Od manjega je značenja njegova teorija o starenju, koje je on pripisao toksičnim produktima crijevnih bakterija. Za sprječavanje njihova razvoja preporučivao je dijetu na bazi fermentiranoga mlijeka (u prvom redu jogurta). Za otkriće fagocitoze zajedno s P. Ehrlichom dobio je 1908. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
