meandar (po maloazijskoj rijeci Maeander, danas Menderes, vrlo vijugava toka).
1. Krivudav dio riječnoga toka, nalik na slovo S. Meandri nastaju u riječnim dolinama maloga nagiba kada je akumulacija (nanošenje materijala) veća od erozije, odnosno kada je bočna erozija jača od dubinske. Promjenom toka rijeke u napuštenim meandrima često nastaju riječna jezera i mrtvaje.
2. Ornament, nastao u antici, kojega se elementi (trokutasto ili pravokutno lomljena linija, polukružni zavoji) ponavljaju u povezanu nizu. Javlja se kao ukras u antičkoj arhitekturi i keramici, a i u potonjim stilskim razdobljima kojima je antika bila uzor (renesansa, klasicizam).
