Martinje

Martinje, blagdan sv. Martina (11. studenoga). Naziv Martinje rabi se u Hrvatskom zagorju, a ženski rod Martinja u Istri i Hrvatskom primorju. U sjeverozapadnoj se Hrvatskoj, posebice u Hrvatskom zagorju, na Martinje održava šaljivi običaj »krštenja mošta«, uz koji se priređuje i obilata gozba kojoj je glavni sastojak pečena guska (martinjska guska). Iako izvori koji potvrđuju značenje Martinja kao pučkoga praznika obilja nisu stariji od XVII. i XVIII. st., povezanost dana sv. Martina s predodžbom o materijalnom obilju i blagostanju seže do srednjeg vijeka. Izvori običaja »krštenja mošta« leže u germanskom pučkom slavlju blagoslova vina na dan sv. Ivana Evanđelista koje je u sjeverozapadnim hrvatskim krajevima našlo izraza na dan sv. Martina. Tzv. Martinsfeier slavio se isprva u plemićkim krugovima pa se začetci toga parodijskoga ceremonijala trebaju tražiti u plemićkim zabavama feudalnog razdoblja. Od XIX. st. poznata su i pisana »pravila« kojima se uređuje odvijanje običaja.