Marseille [maʀsε'j], grad i luka na obali Lionskoga zaljeva, upravno je središte departmana Bouches-du-Rhône i regije Provence-Alpes-Côte d’Azur (Provansa), južna Francuska; 863 310 st., metropolitansko područje 1 587 537 st. (2017). Iza Pariza najveći i najznačajniji grad Francuske i njezina najveća luka. Nastao je istočno od ušća Rhône, u dijelu zaljeva koji se ne zamuljuje. Odande je već u prapovijesno doba vodio put iz zapadnoga Sredozemlja u Porajnje, Parišku zavalu i alpske krajeve; do 1963. plovnim je kanalom bio povezan s rijekom Rhônom (Arles). U zaleđu se izdižu gorja do 779 m visine (Étoile); na jugoistočnome rubu grada prostire se nacionalni park Calanques (520 km², osnovan 2012). Među arhitektonskim spomenicima, mahom u staroj gradskoj jezgri, ističu se opatija Saint-Victor (na temeljima iz V. st., obnovljena u XI. st., dograđivana do XV. st.), bazilika Notre-Dame-de-la-Garde (sredina XIX. st., u neoromaničkom i neobizantskom stilu), stara katedrala (Vieille Major; XII–XVIII. st.), katedrala Sainte-Marie-Majeure (XIX. st., u neobizantskom stilu), trobrodna romanička crkva Saint-Laurent (XIII. st.), tvrđave Saint-Nicolas (XVII. st.) i Saint-Jean (XV. i XVII. st.) te If (Château d’If) na istoimenom otoku (XVI. st.), tzv. Dijamantna palača (kraj XVI. st.), gradska vijećnica (XVII. st.), palača Longchamp (XIX. st.) i dr.; iz razdoblja nakon II. svjetskog rata poznat je Le Corbusierov stambeni kompleks Sunčani grad sa stanovima na dvjema etažama (1952). Marseille je iza Pariza najveće i najznačajnije kulturno i znanstvenoistraživačko središte Francuske, s tri sveučilišta udružena (2012) u Aix-Marseille Université (prema broju studenata najveće u Francuskoj; utemeljeno 1409), znanstvenom i umjetničkom akademijom, mnogobrojnim znanstvenim institutima (biotehnološki, mikrobiološki, elektronički, kibernetički i dr.), galerijama, muzejima (najviše iza Pariza): europskih i mediteranskih civilizacija, mediteranske arheologije, povijesni, umjetnosti (s kolekcijama umjetnina od XVI. do XIX. st.), mode i keramike, Cantini (moderne umjetnosti), suvremene umjetnosti, afričke, oceanijske i američke indijanske umjetnosti, prirodoslovni, pomorski. Marseille je središte velikog industrijskoga područja Marseille–Étang de Berre s golemim rafinerijama nafte, vrlo razvijenom brodogradnjom, jakom prehrambenom (rafinerije šećera, tvornice ulja, alkoholnih pića, tjestenine), kemijskom (umjetna gnojiva), tekstilnom (predionice pamuka, lana, jute; konfekcija) i građevinskom (tvornice cementa, ciglane) industrijom. Lučki kompleks Marseille Fos, koji zahvaća 70 km obale, ubraja se među najprometnije teretne (80 milijuna tona, 2019) i putničke (tri milijuna putnika, 2019) luke na Sredozemnome moru. Važno je cestovno i željezničko čvorište; sjeverozapadno od grada, na istočnoj obali lagune Berre međunarodna je zračna luka (10,5 milijuna putnika, 2019). – Oko 600. pr. Kr. bila je osnovana na mjestu današnjega Marseillea grčka kolonija Masalija (Μασσαλία, Massalía, latinski Massilia), koja je postala glavnim trgovačkim središtem zapadnoga Sredozemlja. U suparništvu s Kartagom pristala je uz Rim te je nakon rimskog osvajanja područja povijesne Provanse 122. pr. Kr. zadržala autonomiju do 49. pr. Kr. kada ju je, pošto je u građanskom ratu podržala Pompeja, osvojio Cezar i podvrgnuo izravno rimskoj vlasti. Od 476. pod Vizigotima pa Burgundima (od 486), Ostrogotima (od 512), te Francima (od 536), nakon raspada Franačkog Carstva dio je država kojima je pripadala Provansa. Od kraja X. st. grad dijele vicegrofovi od Marseillea, marseilleski biskupi i opatija Saint-Victor; 1069. i službeno je podijeljen na Gornji grad pod kontrolom biskupa i Donji grad pod vicegrofovima, s dijelom pod opatijom. Tijekom XII. st. i u prvoj polovini XIII. st. doživljava vrhunac gospodarskog prosperiteta temeljenoga na trgovini. Nakon abdikacije posljednjeg vicegrofa Roncelina (ujedno opata Saint-Victora) 1211., osnažena trgovačka buržoazija postupno preuzima dotadašnje ovlasti vicegrofova i opata pa 1220. grad dobiva samoupravu, a 1247–57. je i samostalna gradska republika. Karlo I. Anžuvinac, grof od Provanse, osvojio je Marseille 1252. te je 1257. uspostavio vlast Provanse nad gradom koji je zadržao samoupravu, a 1348. je ujedinjen. Zbog slabljenja trgovine s Istokom od kraja XIV. st. grad gospodarski stagnira, a osobito je nastradao 1423. kada su ga zauzele i opljačkale trupe aragonskoga kralja Alfonsa V. Zajedno s Provansom 1481. pripao je Francuskoj sačuvavši ograničenu samoupravu. U XVI. st. opsjedala ga je vojska cara Karla V. (1524. i 1536), a za vjerskih ratova u Francuskoj bio je katoličko uporište. Za Luja XIV. Marseille je potpuno došao pod upravu kraljevih činovnika, a od 1670. dolazi do novoga gospodarskog procvata, pošto je grad dobio monopol na svu francusku trgovinu s istočnim Sredozemljem. Odred dobrovoljaca iz Marseillea koji je potkraj srpnja 1792. došao u Pariz pronio je gradom revolucionarnu pjesmu Claudea Josepha Rouget de Lislea, koja je po njima dobila ime Marseljeza. Francuskim osvajanjem sjeverne Afrike od 1830-ih, potom širenjem francuskoga kolonijalnog carstva u Africi i jugoistočnoj Aziji od 1880-ih, kao i otvaranjem Sueskoga kanala (1869) Marseille je postao vodeća pomorska luka Francuske (1870-ih je i glavna luka kontinentalne Europe). Ondje je 1934. izvršen atentat na jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića.
