Malezija

Malezija (malajski Persekutuan Tanah Malaysia), država u jugoistočnoj Aziji; sastoji se od Zapadne Malezije, na Malajskom poluotoku, i od Istočne Malezije, koja zauzima sjeverni i sjeverozapadni dio otoka Bornea. Poluotočni dio Malezije graniči s Tajlandom (506 km) na sjeveru i Singapurom na jugu; na zapadu izlazi na Malajski prolaz, a na istoku na Južnokinesko more. Otočni dio (Sabah i Sarawak) na Borneu graniči s Indonezijom (1782 km) i Brunejom (381 km), a izlazi na Južnokinesko more na sjeveru, te na Sulusko i Celebeško more na sjeveroistoku. Obuhvaća 330 396 km².

Zapadna Malezija zauzima južni dio Malajskoga poluotoka; sastoji se od 11 država: od sjevera prema jugu, Perlis, Kedah, Pulau Pinang (Penang), Perak, Kelantan, Terengganu, Pahang, Selangor, Negeri (Negri) Sembilan, Melaka (Malacca) i Johor, koje obuhvaćaju 131 394 km², te saveznih teritorija Kuala Lumpur (243 km²) i Putrajaya (49 km²), koji su okruženi teritorijem Selangora; obuhvaća 131 952 km².

Istočna Malezija, na otoku Borneu, sastoji se od država Sabah i Sarawak, te saveznog teritorija Labuan; obuhvaća 198 444 km².

Prirodna obilježja

Središnji dio Zapadne Malezije čine planinski lanci (najviši je vrh kopnene Malezije Tahan, 2187 m), koji se pružaju u smjeru sjever–jug, a nastavak su gorja iz sjevernoga dijela Malajskoga poluotoka. Planine odvajaju plodan i gusto naseljen nizinski kraj na zapadu od rjeđe naseljenoga i slabije gospodarski razvijenoga područja na istoku i jugu. Obale (duljina 2068 km) niske su i slabo razvedene, a nastavljaju se u širok i plitak šelf. Zapadna je Malezija u osnovi građena od kristaličnih stijena (gnajs) i intruzija granita. Planinske padine pokrivene su sedimentnim naslagama (vapnenci, škriljevci, pješčenjaci). Na vapnencima su se razvili krški oblici (osobito špilje). Riječne doline i obalne ravnice građene su od aluvijalnih šljunaka, pijeska i gline. Uz obalu ima mnogo otoka.

Istočna je Malezija oko 1050 km dug i do 270 km širok pojas uz sjeverozapadnu obalu Bornea (duljina obale 2607 km). Uz obalu Južnokineskoga mora pruža se niska ravnica koja je u Sarawaku široka 30 do 65 km i dijelom močvarna, a na sjeveru, u Sabahu, uska. Priobalna ravnica Sarawaka prema unutrašnjosti prelazi u brežuljkasto-brdovit kraj, a uz sjeveroistočnu granicu prema Indoneziji u strm planinski kraj (Murud, 2438 m). Reljef Sabaha se, iza uske obale Južnokineskoga mora, naglo izdiže u visoko gorje (Kinabalu, 4101 m, najviši je vrh Malezije); ono se prema istoku spušta preko visokih zaravni u mjestimično močvarnu nizinu uz obalu Celebeškoga i Suluskoga mora.

Klima je tropska s jakim utjecajem monsuna. U nizinama se srednja temperatura kreće između 22 i 32 °C, a u planinama od 13 do 27 °C. Relativna vlaga zraka vrlo je visoka (oko 98% ujutro, a oko 65% poslijepodne). Na Malajskome poluotoku od listopada do veljače puše sjeveroistočni monsun koji se navlaži prelazeći preko Južnokineskoga mora, pa donosi kišu. Od travnja do listopada puše monsun s Indijskoga oceana, u sjevernom dijelu zemlje kao jugozapadni, na jugu kao južni ili jugoistočni vjetar. Na zapadnoj obali najviše je kiše u travnju i svibnju te u listopadu i studenome, a na istočnoj obali od listopada do veljače. Sjeveroistočni monsun donosi obilne kiše i području jugozapadnog Sarawaka i sjevernog i sjeveroistočnog Sabaha, dok jugozapadni monsun ima utjecaja samo na jugozapadno priobalje Sabaha. Prosječna je godišnja količina oborina 2540 mm; u planinskom području i do 5000 mm.

Riječna je mreža dobro razvijena; glavna je rijeka Pahang u istočnom dijelu poluotoka; u Sarawaku je najdulja Rajang, a u Sabahu Kinabatangan. Rijeke su plovne u donjem toku; na Borneu su one gotovo jedine prometnice prema unutrašnjosti otoka. Najveće je prirodno jezero Tasik Bera na sjeveru Malajskoga poluotoka.

Biljni je pokrov vrlo bujan (vazdazelene tropske šume). U nižim predjelima prevladava prašuma (tvrdo tropsko drveće, palme, drvolike paprati); u močvarama uz riječne obale raste bambus. Uz zapadnu obalu poluotoka i obale Bornea prostiru se mangrove. U višim je planinama suptropska vazdazelena vegetacija (lovor).

Stanovništvo

Prema popisu iz 2010. god. u Maleziji živi 28 334 135 st., a prema službenoj procjeni iz 2014. god. 30 261 700 st. Prosječna je gustoća naseljenosti 86 st. na 1 km² (2010), ali su velike razlike po regijama (Zapadna Malezija 171 st./km², Istočna Malezija 29 st./km²), kao i unutar njih. Najgušće je naseljena zapadna obala Malajskoga poluotoka (teritorij Kuala Lumpur 6891 st./km², država Pulau Pinang 1500 st./km², Selangor 670 st./km²), rjeđe središnji kraj i istočna obala (Pahang 40 st./km²), a najrjeđe Sarawak (19 st./km²). Stanovnici su uglavnom Malezijci (91,3%, 2014), od kojih su najbrojniji Malajci (50,3% Malezijaca) i pripadnici drugih autohtonih naroda i plemena (11,8%), Kinezi (21,8%) i Indijci (6,5%). Broj stranaca (2 637 500 ili 8,7%, 2014) u neprestanom je porastu; najviše je građana susjednih zemalja, Indonezije (40,4% stranaca), Filipina (10,7%), Bangladeša (4,6%) i Mjanmara (Burme; 3,3%). Najviše se stranaca doseljava u Selangor i Putrajayu. U Sarawaku žive Ibani (29%, 2010), Kinezi (24%; uglavnom u gradovima), Malajci (23%) i dr., a u Sabahu su među 30-ak naroda najbrojniji autohtoni Kadazan-Dusuni (18%), Bajau (14%) i Malajci te Kinezi i stranci (28%). Službeni je jezik malajski, a rašireni su i kineski (kantonsko i druga narječja), engleski (uglavnom u trgovini i industriji) i tamilski te drugi indijski jezici (teluški, malajalamski, pendžapski, hindski, gudžeratski). Najraširenija je vjeroispovijest islam (61,3% stanovništva, 2010); budizam ispovijeda 19,8%, kršćanstvo 9,2%, hinduizam 6,3%, konfucijanizam, taoizam i druga kineska tradicionalna vjerovanja 1,3%, a ostalo 2,1% stanovništva. Nepismeno je 6,9% stanovništva (2010). U posljednjem međupopisnom razdoblju (2000–10) broj stanovnika Malezije rastao je po prosječnoj stopi od 2,0% godišnje (prosjek za jugoistočnu Aziju iznosi 1,2% godišnje), što je znatno manje nego u prethodna dva posljednja međupopisna razdoblja (1980–2000), kada je iznosila prosječno godišnje 2,6%. Najveći porast imao je teritorij administrativnog središta Putrajaya (17,8%) te savezne države Selangor (2,7%), Melaka (2,6%) i Sabah (2,1%), a najmanji Terengganu (1,4%), Perak (1,4%), Labuan (1,3%) i Perlis (1,2%). Stopa nataliteta iznosi 16,9‰ (2014; jugoistočna Azija 18‰), mortaliteta 4,7‰, a prirodni priraštaj 12,2‰; smrtnost je dojenčadi niska (6,2‰). Očekivano trajanje života iznosi za muškarce 72,5 god., a za žene 77,2 god. (2014). Zbog sve niže stope nataliteta, odnosno prirodnoga priraštaja, stanovništvo Malezije polako stari; u dobi je do 14 god. 25,6% stanovništva (2014; 36,7%, 1991), od 15 do 64 godine 68,7%, a starije je od 65 godina 5,7% stanovništva. Najmlađe je stanovništvo država Kelantan i Terenggan (32,3% u dobi do 14 god.), te Sabah, a najstarije Kuala Lumpura, Pulau Pinanga i Selangora. Ekonomski je aktivno 14 043 600 st. (2015), od čega je nezaposleno 3,1%. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 12,6% zaposlenih (2012), u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 27,3%, a u uslužnim djelatnostima 60,1%. Udjel gradskog stanovništva u posljednjih se tridesetak godina udvostručio, s 34,2% (1980) na 71,0% (2010); najviše je gradskog stanovništva u saveznim teritorijima Kuala Lumpuru i Putrajayi (100%), te u državama Selangoru (91,4%) i Pulau Pinangu (90,8%), a najmanje u Kelantanu (42,4%), Pahangu (50,5%) i Perlisu (51,4%). Glavni je i najveći grad Kuala Lumpur s 1 588 750 st. (2010), a administrativno je središte Putrajaya (68 361 st.). Ostali su veći gradovi (2010): Klang (Kelang, 744 062 st.), Ipoh (657 892 st.), Petaling Jaya (613 977 st.), Shah Alam (541 306 st.), Johor Bahru (497 067 st.), Melaka (484 885 st.) i Kota Kinabalu (452 058 st.).

Gospodarstvo

Od početka 1970-ih Malezija se ubrzano gospodarski razvija (članica je ASEAN-a od njegova osnutka 1967); proizvodnju i izvoz sirovina sve više zamjenjuje razvojem informatičke tehnologije, elektronike i turizma. Gospodarskomu rastu pogoduju niski troškovi rada i strane izravne investicije, uglavnom iz Singapura, Japana, Južne Koreje i SAD-a. Uz bogat šumski fond prirodna bogatstva čine zalihe nafte i plina, ležišta željezne rude, bakra, kositra, boksita i dr. Vrijednost BDP-a povećana je s 93,7 milijarda USD (2000) na 255 milijarda USD (2010), te na 365,2 milijarde USD (2019). Pandemija bolesti COVID-19 uzrokovala je pad BDP-a na 337 milijarda USD (2020), a potom je slijedio porast na 372,7 milijarda USD (2021). Veličina BDP-a po stanovniku rasla je s približno 4044 USD (2000) na 9040 USD (2010), te na 11 370 USD (2021). U strukturi BDP-a (2021) vodeći su uslužni sektor (oko 52%) i industrija (38%), a potom poljoprivreda (10%). Udjel je siromašnoga stanovništva ispod 1% (2015), a stopa nezaposlenosti je 4,6% (2021). Razvijena je proizvodnja elektroničkih sklopova i uređaja, naftnih derivata, prirodnoga plina, hrane, odjeće i obuće, medicinske opreme, lijekova, vozila, i dr. U poljoprivrednoj su ponudi riža, banane, ananas i drugo voće, razne vrste povrća i dr. Malezija je među vodećim proizvođačima palmina ulja u svijetu; 2019. proizvela ga je u količini od 19 milijuna tona (26% ukupne proizvodnje u svijetu). Također je i svjetski značajan proizvođač prirodnoga kaučuka (650 t, 2019). Godine 2021. proizvela je 74,2 milijarde kubnih metara plina (1,8% svjetske proizvodnje), uz dnevnu proizvodnju nafte od približno 511 000 barela (0,7% svjetske proizvodnje). Imala je znatne prihode od turizma (najveći, u vrijednosti od 24,4 milijarde USD, ostvareni su 2014), koji su drastično smanjeni zbog pandemije bolesti COVID-19 (2019. iznosili su 22,2 milijarde USD, a 2020. 3,3 milijarde USD). Vrijednost robnog izvoza 2020. bila je 266 milijarda USD, a uvoza 196 milijarda USD. U izvozu prevladavaju integrirani sklopovi i drugi elektronički elementi, zatim naftni derivati, prirodni plin, palmino ulje, proizvodi od gume, odjeća i tekstil, kositar, drvo, namještaj, i dr. Uvozi također integrirane sklopove, zatim naftu i naftne derivate, industrijsku opremu, vozila, komunikacijske uređaje, brodove, naoružanje i vojnu opremu, robu široke potrošnje, i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Kina (21,3%), Singapur (13,7%), SAD (12,7%), Japan (5,8%) i Tajland (3,9%). Najviše uvozi iz Kine (26,2%), Singapura (11,6%), SAD-a (6,3%), Japana (6,1%) i Južne Koreje (5,9%). Veličina je javnoga duga 63,3% BDP-a (2021).

Promet

Kopneni dio Malezije (Malajski poluotok) ima dobro razvijenu mrežu prometnica, za razliku od otočnoga (Borneo) dijela. Duljina željezničke mreže iznosi 1792 km (2013), uglavnom u Zapadnoj Maleziji (Malajski poluotok), a samo 134 km u Sabahu (Kota Kinabalu–Tenom). Duž Malajskoga poluotoka prolaze dvije pruge (zapadna i istočna) koje spajaju sjever (Tajland) s jugom (Singapur). Duljina cestovne mreže iznosi 204 170 km, od čega je asfaltirano 158 005 km (2013). Najgušća je mreža uz zapadnu obalu Malajskoga poluotoka. Važnu prometnu ulogu ima obalna plovidba. Glavne su morske luke Klang (Pelabuhan Klang ili Port Kelang; 198,9 milijuna tona tereta i 10,4 milijuna TEU, 2013), koja se ubraja u najprometnije luke svijeta, Pulau Pinang (George Town; 30,1 milijun tona), Johor (Pasir Gudang; 27,0 milijuna tona), Tanjung Pelepas (7,7 milijuna TEU), Kuantan i Port Dickson u Zapadnoj Maleziji, Sandakan i Kota Kinabalu u Sabahu te Bintulu (izvoz plina), Miri i Kuching u Sarawaku. U Istočnoj Maleziji veliku važnost ima riječna plovidba, osobito u Sarawaku (rijeka Rajang). U zračnom prometu sudjeluje šezdesetak zračnih luka, od kojih su glavne Kuala Lumpur/Sepang (s prometom od 48,9 milijuna putnika, 2014., ubraja se u najveće u svijetu), Kota Kinabalu, Pinang/George Town, Kuching, Miri, Johor (Senai) i Langkawi.

Novac

Novčana je jedinica ringit (ringgit, RM; MYR); 1 ringit = 100 sena.

¹ savezni teritorij

Povijest

Zapadna Malezija na Malajskome poluotoku i Istočna Malezija na otoku Borneu imale su do 1963. zaseban povijesni razvoj. Zapadna Malezija došla je već u prvim stoljećima naše ere u interesno područje hinduističke države Funan (na području današnje Kambodže). Od VII. st. bila je pod vlašću sumatranske države Śri Vijaya, a od XIII. st. javanske države Majapahit. Grad Melaka (Malacca), utemeljen oko 1400., ubrzo se razvio u snažno trgovačko središte jugoistočne Azije i osigurao moć sultanatu Melaka. Istodobno se tim područjem proširio islam. God. 1511. Melaku su zauzeli Portugalci, a 1641. Nizozemci. Britanci su 1786. utemeljili luku Penang na istoimenom otoku, 1795. zauzeli su Melaku, a 1816. osnovali trgoviše na otoku Singapuru. Ta su područja 1826. postala britanska krunska kolonija Straits Settlements. Tijekom druge polovice XIX. st. Britanija je svojoj vlasti podvrgnula i sultanate Pahang, Selangor, Perak i Negeri Sembilang pa je stvorena Federacija Malajskih Država. Do 1906. pridruženi su joj sultanati Perlis, Kedah, Kelantan i Terengganu, koji su do tada bili pod suverenitetom Sijama (→ tajland), a 1914. i Johor. Od 1942. do 1945. cijelo je područje bilo pod japanskom okupacijom.

Nad Sabahom na sjevernom Borneu vladali su od XV. st. brunejski sultani (→ brunej), koji su ga 1878. ustupili Britanskoj kompaniji Sjevernoga Bornea. Od 1888. Sabah je bio britanski protektorat, 1942–45. pod japanskom okupacijom, a 1946. postao je kolonija Britanski Sjeverni Borneo, koja je 1963. ostvarila neovisnost.

Sarawak na sjeverozapadnom Borneu bio je početkom XIX. st. pod vlašću brunejskoga sultana, koji je Britanca Jamesa Brookea 1842. imenovao radžom. Njegovi nasljednici vladali su tim područjem kao nasljedni radže od Sarawaka do japanske okupacije 1941. Nakon odlaska Japanaca 1945., radže su ga ustupili Velikoj Britaniji. Neovisnost Sarawaka proglašena je 1963. – Istodobno je neovisna država postao i Singapur.

Nakon II. svjetskog rata Malajska Unija postala je britanski protektorat (1945), a komunistička gerilja nastavila je djelovati do kraja 1950-ih, uglavnom u pograničju s Tajlandom. God. 1948. proglašena je Malajska Federacija. Nakon sporazuma malajskih predstavnika i britanske vlade (u veljači 1956), proglašena je neovisnost 31. VIII. 1957; premijer je postao Abdul Rahman Putra (do 1970). Ujedinjenjem Malajske Federacije sa Sabahom, Sarawakom i Singapurom, 16. IX. 1963. stvorena je Malezijska Federacija (Malezija). Istodobno je došlo do sukoba s Indonezijom zbog njezinih zahtjeva za Sabahom i Sarawakom; borbe su se vodile uglavnom u južnom Sarawaku, a okončane su 1966 (Sabah su zahtijevali i Filipini). Singapur je 1965. sporazumno istupio iz Malezijske Federacije. God. 1967. Malezija je bila među osnivačima ASEAN-a. U Kuala Lumpuru je 1969. došlo do etničkih sukoba (napadani su pripadnici gospodarski utjecajne kineske zajednice), pa je bilo uvedeno izvanredno stanje (do 1971). Od 1978. Malezija je zahtijevala dio otočja Spratly, zbog čega je bila u sporu s Kinom, Filipinima i drugim zemljama iz regije. Od kraja 1970-ih bila je u sporu sa Singapurom oko otoka Batu Puteh (Pedra Branca; Pulau Batu Puteh). S Indonezijom je bila u sporu oko otoka Ligitan i Sipadan (Malezija ih je dobila međunarodnom arbitražom potkraj 2002), a od 1987. s Brunejom oko morske granice. Tijekom 1980-ih obnovljen je komunistički geriljski pokret u pograničju s Tajlandom, a suzbijan je uz pomoć tajlandske vojske (borbe su prestale potkraj 1989). Ujedinjena malajska nacionalna organizacija (UMNO) ostala je vodeća politička stranka; 1981. za premijera je izabran Mahathir bin Mohamad (na vlasti do 2003). U 1990-ima tajlandske pobunjeničke skupine povremeno su djelovale u malezijskome pograničju. Iz redova UMNO-a su i premijeri Abdullah Ahmad Badawi (2003–09) i Najib Abdul Razak (od 2009; reizabran 2013). Potkraj 2011. za kralja je izabran Abdul Halim Mu’adzam Shah (sultan Kedaha od 1958; državni poglavar bio je i 1970–75). Od prosinca 2016. kralj je bio Muhammad V. (sultan Kelantana od 2010); abdicirao u siječnju 2019. te je na prijestolje došao kralj Abdullah (koji je neposredno ranije postao sultan Pahanga). Razotkrivanje korupcije u koju je bio uključen premijer Najib Abdul Razak dovelo je do izbornog poraza stranke UMNO i njezinih koalicijskih saveznika u svibnju 2018. Novu vladu sastavila je pobjednička stranačka koalicija Savez nade (Pakatan Harapan), a premijer je ponovno postao Mahathir bin Mohamad. Zbog suprotstavljanja u vladajućoj koaliciji, u veljači 2020. podnio je ostavku, što je vodilo političkoj krizi, odnosno razdoblju političke nestabilnosti koje je potrajalo do izbora u studenome 2022. nakon kojih je kralj Abdullah za novoga premijera imenovao Anwara Ibrahima (kao član UMNO-a tijekom 1980-ih bio je ministar u više resora, 1991–98. ministar financija, 1993–98. i zamjenik premijera; potom je u oporbenoj Stranci narodne pravde, od 2018. njezin lider, a od 2020. je i na čelu koalicije Savez nade). U listopadu 2023. za kralja je izabran Ibrahim Sultan Iskandar (sultan Johora od 2010); na prijestolju je od kraja siječnja 2024.

Politički sustav

Prema Ustavu od 31. VIII. 1957., koji je više puta dopunjavan (najznačajnije su izmjene od 16. IX. 1963), Malezija je ustavna monarhija, federalna država, članica Commonwealtha. Poglavar je države kralj, kojega izborno tijelo bira između 9 nasljednih sultana. Kralj ima mandat 5 godina. Izvršnu vlast obavlja kabinet, sastavljen iz redova zastupnika parlamentarne većine. Zakonodavnu vlast obnaša dvodomni parlament, što ga čine Senat i Zastupnički dom. Senat ima 70 zastupnika, od kojih 26 delegiraju države (federalne jedinice), a 44 su imenovani senatori; mandat je senatora 6 godina. Zastupnički dom ima 193 zastupnika, koje građani biraju izravno na općim izborima, na razdoblje od 5 godina. Pravo je glasa opće i jednako za sve državljane s navršenom 21 god. života. Država je administrativno podijeljena na 16 federalnih jedinica, i to 13 država i 3 savezna teritorija. Svaka država ima svoj ustav, parlament i izvršnu vlast. Savezni sud ima najvišu sudbenu vlast u državi. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti ili Dan Malezije, 31. kolovoza (1957).

Političke stranke

Ujedinjena malajska nacionalna organizacija (malajski Pertubuhan Kebangsaan Melayu Bersatu; engleski United Malays National Organisation – akronim UMNO), osnovana 1946., konzervativna je stranka (zauzimala se za nacionalnu neovisnost). Bila je vodeća u koalicijskoj Stranci saveza (osnovanoj 1952), u kojoj se udružila s Malezijsko-kineskom asocijacijom (osnovanom 1949) i Malezijskim indijskim kongresom (osnovanim 1946). Od neovisnosti Malaje (1957) i stvaranja Malezije (1963) UMNO je bio vodeća vladajuća politička stranka. Prevlast je zadržao i u koalicijskom Nacionalnom frontu (Barisan Nasional – akronim BN), koji je osnovan 1973 (raspuštanjem Stranke saveza) i koji je vladao do izbora 2018 (najdulje je premijer bio Mahathir bin Mohamad, 1981–2003). Od 2018. UMNO (i Nacionalni front) vodeći je u oporbi, potom sudjeluje u koalicijskim vladama od 2020., a na izborima 2022. stranka osvaja četvrto mjesto po broju zastupnika (u okviru Nacionalnog fronta koji je trećeplasirana koalicija) te ostaje u vladi. Malezijska ujedinjena autohtona stranka (Parti Pribumi Bersatu Malaysia – akronim PPBM), osnovana 2016., konzervativna je stranka. Predvodio ju je Mahathir bin Mohamad, pošto se razišao sa strankom UMNO. Na izborima 2018. PPBM je bio dio koalicijskoga Saveza nade (malajski Pakatan Harapan), koji je obuhvatio ideološki različite oporbene stranke (osnovan 2015), te pobijedio (Mahathir bin Mohamad postaje premijer, a 2020. daje ostavku i napušta stranku). Na izborima 2022. stranka je predvodila koaliciju Nacionalni savez (malajski Perikatan Nasional), drugoplasiranu po broju zastupnika (PBM pojedinačno dijeli treće mjesto sa strankom PKR) te prelazi u oporbu. Od 2020. stranku vodi Muhyiddin Yassin (premijer 2020–21). Stranka narodne pravde (Parti Keadilan Rakyat – akronim PKR), osnovana 2003., stranka je lijevoga centra. U oporbi je do izbora 2018., na kojima je bila među vodećim strankama koalicijskog Saveza nade. U vladi sudjeluje 2018–20., a na izborima 2022. je ponovno u Savezu nade koji osvaja relativnu zastupničku većinu (PKR pojedinačno dijeli treće mjesto s PPBM-om), te vođa PKR-a (od 2018) Anwar Ibrahim postaje premijer. Stranka demokratske akcije (Parti tindakan demokratik), osnovana 1965., stranka je lijevoga centra. U oporbi je bila do izbora 2018., potom do 2020. sudjeluje u vlasti kao dio koalicijskoga Saveza nade (među njegovim je osnivačima 2015). U istoj je koaliciji uspješna i na izborima 2022 (pojedinačno je druga po broju zastupnika) te se vraća u vladu. Na međunarodnome planu članica je socijaldemokratskoga Progresivnog saveza. Panmalajska islamska stranka (Parti Islam Se-Malaysia), osnovana 1951., islamistička je stranka. Uglavnom u oporbi, u vladi je sudjelovala 1972–77. i 2020–22. Na izborima 2022. nastupa u koaliciji Nacionalni savez, postaje pojedinačno prva stranka po broju zastupnika, ali prelazi u oporbu.