ljekarne (apoteke), zdravstvene ustanove u kojima se nabavljaju, izrađuju, ispituju, čuvaju i izdaju lijekovi i druga sredstva za zaštitu zdravlja. – Prve ljekarne pojavile su se kod Arapa (u Bagdadu) u VIII. st., kada je kalif Harun al-Rašid izdao naredbu o državnom nadzoru lijekova. Slične odredbe nalaze se u statutima grada Arlesa u Francuskoj iz 1178 (Statuta sive leges Municipales Arelatis) i u naredbi Fridrika II. iz 1240. za rad u ljekarnama te o mjerama za opskrbu pučanstva lijekovima. Najstarije ljekarne u Europi nalaze se u Napulju (1140), Firenci (1180), Londonu (1225), Kölnu (1271). Pod utjecajem medicinske škole u Salernu u XIII. st., u hrvatskim primorskim gradovima počele su se osnivati prve ljekarne. Prva se spominje u Trogiru (1271), a potom u Dubrovniku (1272), Zadru (1289), Splitu (1312), Rabu (1326), na istarskome području u XIV. st., te u Šibeniku (1420). U sjeverozapadnoj Hrvatskoj prva se spominje gradska ljekarna K crnom orlu na zagrebačkome Griču (1355), a na Kaptolu je prva bila otvorena tek u XVII. st., kada su se osnivale i druge ljekarne u kontinentalnome dijelu: u Varaždinu (1603), Kloštru Ivaniću (1659), Osijeku (1687) i Virovitici (1735). U XVIII. st. otvarale su se ljekarne u Karlovcu, Bjelovaru, Požegi i Križevcima.
Obvezne su prostorije u sklopu ljekarne: 1) oficina, u kojoj se primaju liječnički recepti i izravni usmeni ili pismeni zahtjevi bolesnika (ručna prodaja), pohranjuju i izdaju gotovi, magistralni i galenski (oficinalni) lijekovi, ljekovite supstancije i druga sredstva za zaštitu zdravlja. Ondje se ljekovite supstancije čuvaju u prikladnim ljekarničkim posudama, tzv. stojnicama; 2) laboratorij za izradbu magistralnih i galenskih pripravaka; 3) analitički laboratorij za ispitivanje pripremljenih lijekova; 4) prostorija za skladištenje sirovina od kojih se izrađuju lijekovi, zavojnog i sanitetskog materijala, posuđa i pribora za izradbu i čuvanje lijekova, s posebnom prostorijom za lakozapaljiva sredstva; 5) prostorija za pranje posuđa i pribora; 6) prostorija za dežurstvo; 7) prostorija za administraciju. Ljekarne su ovlaštene za držanje otrova i narkotika iz kojih se izrađuju ljekoviti pripravci. Pritom se lijekovi i ljekovite supstancije označeni jednim križem (Remedia separanda /lat.: lijekovi koje treba odvojiti/ – lijekovi jaka djelovanja) moraju odvojiti od ostalih, a oni označeni dvama križevima (Remedia claudenda /lat.: lijekovi koje treba zaključati/ – otrovi u užem smislu) moraju se čuvati zasebno i pod ključem.
Ljekarne mogu otvarati samo školovani ljekarnici uz dozvolu države, a lijekovi se moraju izrađivati prema propisima ljekopisa (farmakopeje). Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske izdaje dozvolu za otvaranje i rad ljekarne magistru ili doktoru farmacije s položenim državnim ispitom.
Lijekovi se u ljekarnama izdaju na temelju recepata, narudžbi i doznaka, ili pak u ručnoj prodaji bez recepta. Na temelju recepata izdaju se industrijski proizvedeni gotovi lijekovi s liste lijekova Zavoda za zdravstveno osiguranje Fonda za zdravstvo (Fond), te lijekovi izrađeni u ljekarni prema liječničkom receptu (magistralni pripravci) ili prema propisima farmakopeje (galenski ili oficinalni lijekovi). U ručnoj prodaji bez recepta smiju se izdavati samo lijekovi blaga djelovanja (→ lijekovi). Kao stručnjak u izravnome dodiru s bolesnicima ljekarnik je mjerodavan za davanje korisnih savjeta o lijekovima što ih izdaje, napose ako se radi o zdravstvenim tegobama koje bolesnici mogu sami ublažiti (samoskrb i samoliječenje). Pri izradbi lijekova nalaže se poseban oprez, osobito ako se radi o magistralnome pripravku, jer tada ljekarnik posljednji kontrolira liječnički recept pa je zato najodgovorniji za posljedice moguće pogrješke.
S obzirom na specifične zadatke u službi zaštite ljudskoga zdravlja rad djelatnika u ljekarnama posebno je zakonski utvrđen. Međunarodna farmaceutska udruga (FIP, akronim od franc. Fédération Internationale Pharmaceutique) izradila je 1992. standarde za ljekarničke usluge u dokumentu Dobra ljekarnička praksa u javnim i bolničkim ljekarnama. Izradba, izdavanje i čuvanje lijekova podliježu strogim propisima utvrđenima Zakonom o lijekovima i medicinskim proizvodima. Osobito treba paziti pri uporabi narkotičkih sredstava. Prema Zakonu o opojnim drogama, ljekarne moraju voditi Knjigu narkotika, u koju se obvezatno upisuju svi podatci o primitku i izdavanju narkotičkoga materijala. Za sprječavanje zloporabe otrova svaka ljekarna mora voditi Knjigu otrova sa zapisom svih izdanih otrovnih tvari. Ljekarne su dužne voditi i knjige o financijskom i materijalnom poslovanju (laboratorijski dnevnik, knjiga kopije recepata, dnevnik analize). U Hrvatskoj se prelazi na računalno poslovanje ljekarni, pri čem se prate svi procesi od naručivanja i prijama robe, gotovinske prodaje, utvrđivanja cijena do izdavanja lijekova na teret Fonda za zdravstvo te izradbe i izdavanja magistralnih i galenskih pripravaka. U okviru primarne zdravstvene zaštite djeluju državne i privatne ljekarne. Državne ljekarne posluju kao samostalne javne, kao javne ljekarne u sastavu drugih zdravstvenih ustanova i kao ljekarne u domovima zdravlja i medicinskim centrima. Organizacija ljekarni u Hrvatskoj utemeljena je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, prema kojemu je njihov rad pod sudbenom kompetencijom županija, odnosno Grada Zagreba.
