Jukagiri (sami se nazivaju Odul), narod u sjeveroistočnom Sibiru, pretežito u Republici Saha (Jakutija), Rusija. Oko 1500 Jukagira živi u dvije teritorijalno odvojene skupine koje se razlikuju i jezično i kulturno. Jedna skupina nastanjuje gornji tok rijeke Kolime i njezinih pritoka, a druga područje između donjega toka Kolime i rijeke Indigirke. Potomci su sibirskih starosjedilaca koji su nekoć nastanjivali veće područje od rijeke Lene na zapadu do bazena Anadira na istoku. S vremenom su ih potiskivali i asimilirali Tunguzi, Eveni, Jakuti i ruski doseljenici, a njihov se broj drastično smanjio i zbog oskudice i epidemija različitih bolesti. Bavili su se lovom i ribolovom, a život im je uvelike bio određen sezonskim seobama sobova. Vjerojatno polovicom XVII. st. počeli su pripitomljavati i uzgajati sobove. Pokršteni su u XVIII. st., ali su zadržali neka tradicionalna vjerovanja (šamanizam).
Jezik. Jukagirski (odulski) jezik jedini je preživjeli jezik jukagirsko-čuvanske jezične porodice u skupini paleosibirskih jezika. Moguća je srodnost s uralskom jezičnom porodicom. Njime govori tristotinjak ljudi (svi koji se deklariraju Jukagirima ne govore taj jezik) naseljenih pretežno u Jakutiji. Jukagirski jezik ima jednostavan glasovni sustav, osebujan ustroj vrsta riječi, bogatu morfologiju aglutinativnoga sufiksalnog tipa. U deklinaciji je 10 osebujno strukturiranih padeža. Uz bogatstvo izvornih glagolskih oblika, vrlo je izražena opozicija prelaznosti i neprelaznosti. Jukagirski je bespismen, iako ima mjesnih izdanja na domaćem jeziku.
