struka(e): lingvistika i filologija | etnologija

Hanti (stariji naziv Ostjaci), ugrofinski narod u Ruskoj Federaciji, nastanjen uglavnom u Hanti-mansijskom i Jamalo-neneckom autonomnom okrugu u Tjumenjskoj oblasti, u sjeverozapadnom Sibiru; oko 31 000 pripadnika (2010). Kulturno i jezično srodni su Mansima (Vogulima). Iako su u kontakt s Rusima došli već potkraj XVI. st., sve do XX. st. živjeli su nomadskim životom lovaca, ribolovaca i uzgajivača sobova. Njihov tradicijski način života počeo se znatnije mijenjati tek nakon revolucije 1917. i uspostave prvoga sovjetskoga petogodišnjeg plana (1928) kada je, među ostalim, lov, ribolov i uzgoj sobova bio organiziran u kolektivnim gospodarstvima. Na pravoslavlje su formalno preobraćeni već u XVII. st., no do danas su zadržali neke elemente tradicijskih vjerovanja (šamanizam, kult predaka).

Jezik. Hantijski jezik svrstava se u obsko-ugarski odvjetak ugrofinske grane uralske jezične porodice. Naziva se i ostjačkim jezikom. Zajedno s mansijskim (vogulskim) jezikom blisko je srodan madžarskomu, a ima oko 9600 govornika (2010). Dijalekti hantijskoga jezika čine dijalekatski kontinuum, pa se govornici rubnih govora međusobno ne razumiju. Piše se prilagođenom ruskom ćirilicom.

Citiranje:

Hanti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 30.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/hanti>.