germanij (prema lat. Germania, tj. Njemačka, domovini C. A. Winklera koji ga je otkrio), simbol Ge (germanium), kemijski element (atomski broj 32, relativna atomska masa 72,59). U prirodi je rijedak, dolazi najviše u sulfidnim rudama. Elementarni je germanij lomljiv, sivobijel, sjajan i neotrovan polumetal gustoće 5,32 g/cm³, tališta 938 °C, prvi poluvodič s kojim je 1947. u SAD-u otkriveno načelo rada tranzistora i primjena poluvodiča u elektronici. Dobiva se kao sporedni proizvod pri proizvodnji cinka iz sfalerita, i to redukcijom iz oksida te zonskom rafinacijom. Zbog svoje dijamantne strukture pokazuje izrazita poluvodička svojstva, koja se mogu modificirati dodatkom malih količina drugih elemenata. Zbog toga se mnogo rabio u gradnji poluvodičkih dioda, tranzistora i sl. Danas je u tome većinom zamijenjen silicijem i galijem, ali je u monokristalnom obliku za neke poluvodičke elemente nezamjenjiv, npr. za visokofrekventne tranzistore, fotodiode i demodulatorske diode u radijskoj i televizijskoj tehnici, gama-spektrometriji i detektorima zračenja. Osim toga, primjena germanija temelji se i na svojstvu propuštanja infracrvenoga zračenja (prozorčići i leće u spektrometriji, optički uređaji u telefoniji, u prijenosu podataka, u računalstvu). Germanij je u spojevima pretežito četverovalentan; germanijev(IV) oksid, GeO2, zbog velikog indeksa loma rabi se u optici (širokokutni i mikroskopski objektivi, medicinska oprema).
