Focije (Fotije, grčki Φότıος, Phótios, latinizirano Photius), carigradski patrijarh i bizantski teolog (Carigrad, oko 810 – u progonstvu, 6. II. između 891. i 898). Potječe iz dvorske obitelji; rođak i dvorjanik cara Mihaela III. God. 858. bio je postavljen za patrijarha umjesto detroniziranoga Ignacija, ali ga je papa Nikola I. odbio potvrditi, na što je Focije sazvao sabor u Carigradu (867) te ekskomunicirao papu Nikolu I. (tzv. Focijev raskol). Umorstvom cara Mihaela III. i dolaskom makedonske dinastije Focije je morao odstupiti, a patrijarhom je ponovno postao Ignacije. Nakon Ignacijeve smrti carigradski sabor (879/880), uz dopuštenje papina legata, ponovno je izabrao Focija za patrijarha. Nedugo zatim na zahtjev cara Leona VI. morao je napustiti patrijaršku stolicu (886) pa se smjestio u neki armenski manastir. – Focije je kao patrijarh posebno razvio misionarsku djelatnost bizantske crkve: djelovanje braće Ćirila i Metoda u Moravskoj (864), pokrštenje Bugara (864), a zaslužan je i za autonomiju bizantske crkve. – Važan je Focijev filološki rad. Njegova Biblioteka (Βιβλιοϑήϰη), poznata i kao Myriobiblion (Μυριοβίβλιον, doslovno: tisuću knjiga), koja sadrži bilješke i komentare o 279 pročitanih knjiga, vrijedan je izvor podataka o izgubljenim djelima. Od dogmatskih spisa ističe se Mistagogija (Μυσταγωγία), spis napisan protiv latinske crkve. Poznate su mu propovijedi, egzegetski radovi, Leksikon, a pisao je i himne. Od kraja X. stoljeća u pravoslavlju se štuje kao svetac; spomendan 6. veljače.
