Fitzgerald [fice'rəld], Francis Scott, američki književnik (St. Paul, Minnesota, 24. IX. 1896 – Hollywood, 21. XII. 1940). Iz imućne obitelji, studirao na Princetonu. Od 1920., kao pisac priča za novine i magazine, ostvario velik financijski uspjeh što mu je omogućio razmetljiv životni stil u duhu »ludih dvadesetih« godina. Ljubav i brak sa Zeldom Sayre, putovanja po Europi i boemski život na visokoj nozi, gdje upoznaje E. Hemingwaya, W. Faulknera i G. Stein, učinili su od njega legendu američkoga tzv. izgubljenog naraštaja. U kratkim pričama i romanima bilježio je sukob između blistavoga i samozaboravnoga poratnoga karnevala i tzv. američkog sna o sreći i uspjehu te stvarnosti kao obmane koja izdaje taj san. U hektičnom pogonu vječitoga »slatkog života«, uza svu sentimentalnost i laž osnovne drame sebe i svojih likova, Fitzgerald zadržava trajno zrno skepse: i on i njegovi likovi nemoćni su promijeniti zacrtanu sudbinu; videći stvarnost, ne odriču se »sna«. Zbirke novela i romani S ove strane raja (This Side of Paradise, 1920), Priče iz doba jazza (Tales of the Jazz Age, 1922), Lijepi i prokleti (The Beautiful and Damned, 1922), Svi tužni mladi ljudi (All the Sad Young Men, 1926) te njegova romaneskna remek-djela Veliki Gatsby (The Great Gatsby, 1925) i Blaga je noć (Tender Is the Night, 1934) opisuju poražene koji su htjeli »pobijediti život«. Nakon početnih velikih uspjeha, ali i zanemarenosti nakon II. svjetskoga rata, kritika danas u njemu vidi odličnog pisca koji je socijalno-psihološki zabilježio trajne sastavnice tzv. američkoga karaktera.
