dlake.
1. Rožnate tvorevine u obliku tvrdih elastičnih niti, osobito značajne za sisavce, a imaju ih i člankonošci. Dlake sisavaca epidermalnog su podrijetla, ne upijaju vlagu i dobri su toplinski izolatori; glavna im je zadaća sprječavanje prekomjernoga gubitka tjelesne topline i zaštita od štetnih vanjskih utjecaja, a služe i kao organi opipa (taktilne dlake). Sastoje se od donjega dijela, koji je duboko usađen u kožu, i vanjske, dugačke i tanke cilindrične niti. Srž s donjim dijelom niti čini korijen dlake, koji leži u usmini epiderme (→ koža). Lojne žlijezde maste površinu dlake, a u njezinu srž ulaze krvne žilice, koje donose hranu, pa dlake neprekidno rastu razmnožavanjem stanica srži. U središnjem sloju stanica vanjskih niti nalazi se pigment koji dlakama daje osnovnu boju. Obojenost dlake ovisi i o sadržaju zraka u stanicama i o površinskoj strukturi stijenke dlake. Dlake su koso usađene u kožu. Do njih dopiru glatki mišići (kod čovjeka zakržljali), koji ih uspravljaju (kostriješenje). Razlikuju se: strunaste, maljaste, čekinjaste i taktilne dlake. Strunaste dlake duge su i tvrde, jednake debljine, a među njima su raspoređene kratke i mekane – malje. Čekinjaste dlake (u svinje) debele su i zavinute, pri osnovi tanje, a pri vrhu deblje. Igle ili bodlje (u ježa, dikobraza) jako su odebljale i orožnjene dlake, tanje pri vrhu. Taktilne dlake nalaze se obično na gornjoj usni sisavaca, osobito kod zvijeri (npr. mačaka) i glodavaca (npr. miševa), primaju osjetne podražaje pa se mogu smatrati osjetilom opipa. Svi sisavci u embrionalnom stadiju života potpuno su pokriveni dlakom (lanugo foetalis), koja otpadne, a zamjenjuju je stalne dlake. Uz živorodnost, sisavcima je pokrov od dlaka (krzno) omogućio i naseljavanje hladnijih krajeva. – Dlake člankonožaca hitinske su tvorevine i imaju posebne funkcije; npr. kod desetonožnih rakova služe za koordinaciju pokreta nogu, a u kukaca i pauka za primanje zvučnih valova; kod kukaca cvjetara omogućuju sabiranje peludi.
Ljudsko je tijelo u odrasloj dobi nejednoliko pokriveno dlakama. Najbujnije su na glavi (kosa, vlasi, capilli), a uopće ih nema na dlanovima i tabanima. Nalaze se i na rubovima vjeđa (trepavice, cilia) i iznad očiju (obrve, supercilia). Ljudski je fetus pokriven maljama (lanugo). U pubertetu narastu dlake u pazuhu (hirci), na Venerinu brijegu i oko spolovila (stidne dlake, bruce; pubes u muškaraca, crines u žena), a u muškaraca i na mošnji, međici i oko čmara. Stidne dlake u žene završavaju iznad simfize vodoravnom crtom, a u muškaraca trokutasto s vrhom prema pupku. Pod utjecajem spolnih hormona dječacima u pubertetu narastu dlake i na bradi, gornjoj usni i dijelu obraza (brada, barba). Fine dlačice u predvorju nosne šupljine su vibrise (vibrissae), a dlake u vanjskom uhu tragi. Boja dlake, odn. vlasi, ovisi o količini pigmenta (melanina) u njezinoj kori; starenjem dlake sijede zbog nakupljanja zraka i smanjenja količine pigmenta. Dlake rastu stalno, brzinom od oko 0,5 do 2,7 mm na tjedan (učestalost brijanja i šišanja nema utjecaja), a vijek im je ograničen (trepavice i obrve nekoliko mjeseci, kosa 3 do 5 god.); nova dlaka svojim rastom potiskuje staru, pa ona ispada. Dlake ispadaju i u tijeku nekih bolesti, kožnih (ekcem) ili sustavnih (sustavni lupus eritematodes), djelovanjem nekih lijekova (npr. citostatika), zbog tjelesne iscrpljenosti te u starosti. Stupanj obraslosti dlakama može biti uvjetovan konstitucijski, djelovanjem različitih hormona, a nije jednak ni u pripadnika različitih populacija.
2. Biljne dlake (trihomi) vrlo su česti jednostanični ili višestanični privjesci epiderme viših biljaka. Nastaju od inicijalne stanice koja se razvija u jednostaničnu ili, dijeljenjem i rastom, u višestaničnu dlaku. Ako njihove stanice ostanu žive, može se pod mikroskopom vidjeti živahno strujanje plazme (npr. u bundeve ili u korijenovim dlačicama vodenih biljaka). Odumrle stanice dlaka obično su ispunjene zrakom pa izgledaju uglavnom bijele. Dlake mogu biti jednostavne ili razgranjene, a po obliku papilozne, cjevaste, ljuskaste, zvjezdaste. Guste dlake zaštita su od prevelike transpiracije i od prejaka zagrijavanja lista. Za obranu od životinja služe posebne vrste dlaka kao žaoke u koprive, krute i oštre dlake u oštrolista i dr. Kukasto savijene dlake u penjačica olakšavaju »penjanje« (npr. hmelj). Osjetne dlake nalazimo npr. na listu mesožderke dioneje (Dionaea muscipula). Apsorpcijske dlake na korijenju služe za upijanje vode i mineralnih tvari, a žljezdaste dlake izlučuju različite tvari.
