devširme (tur. devşirme: branje, skupljanje) (uobičajeno danak u krvi), naziv za jedan od načina popunjavanja janjičarskih i dvorskih jedinica kupljenjem djece kršćanskih podanika u Osmanskome Carstvu. Devširme je stvarno uvedena u doba sultana Murata II., kada je nakon poraza kod Angore (Ankare) 1402. i građanskog rata, koji je potom uslijedio, trebalo popuniti plaćeničku osmansku vojsku, a središnja je vlast počela jačati. Uzimana su djeca i mladići u dobi između 8 i 20 godina (na 40 kuća kadiluka po jedno dijete ili mladić) u razmaku od 3, 5, katkad i 7 godina. Kupljenje uglavnom nije provođeno odjednom na području cijele države, nego je obavljano po pokrajinama (tek potkraj XV. i na poč. XVI. st. spominje se istodobno kupljenje djece i mladića na cijelome državnom području). Od toga su bile izuzete kršćanske obitelji i naselja sa zaslugama u obavljanju vojničke službe. Djeca muslimana u Bosni i Albaniji uzimana su samo u odžak bostandžija (vrtlara). Sve do kraja XV. st. devširme je kupljena samo u osvojenim balkanskim zemljama, a otada i u Anatoliji te potom i u cijelome Carstvu. U početku su brigu o devširmi vodili beglerbezi, a od poč. XVI. st. janjičarski aga. Djeca su u skupinama od 100 do 200 dječaka odvođena u Carigrad, gdje su pregledavana, prevođena na islam i raspoređivana u janjičarski odžak ili dvorske službe. Dječaci u janjičarskom odžaku upućivani su u pojedine pokrajine spahijama, kod kojih su boravili neko vrijeme radi odgoja, potom su bili obučavani u odžaku adžemi-oglana, a zatim raspoređivani u janjičarske jedinice. Za kršćansko stanovništvo bila je to najteža obveza, koju su, unatoč teškim kaznama, izbjegavali bijegom, prijevremenom ženidbom i mitom. Od devširme se odustalo potkraj XVII. st.
