struka(e): povijest, kulturna | religija

bema (grč. βῆμα: korak; povišeno mjesto).

1. U antičkoj Grčkoj, tribina na kojoj su se održavali javni govori.

2. U ranokršćanskim bazilikama, povišeno i ograđeno mjesto u kojem je smješten oltar. Poslije se produžuje prema glavnom brodu i u sebe prima schola cantorum. U kasnom srednjem i novom vijeku iz beme se razvilo svetište. U pravoslavnim crkvama, prostor uz oltar određen za svećenike (»vladičin sto« sa sjedalima za kler).

Citiranje:

bema. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 4.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/bema>.