Babilonija, u starom vijeku, država na području južne Mezopotamije. Najstarija naselja toga područja potječu iz neolitika (IV. tisućljeće pr. Kr.), a njezini prvi povijesni stanovnici bili su Sumerani. U gradovima, koji su se razvili uz svetišta sumerskih božanstava, u najstarije su doba vladale domaće dinastije; poznata su imena mnogih vladara u gradovima Uru, Uruku, Kišu, Avanu, Hamasiju, Adabu, Lagašu, Isinu, Larsi, Nipuru, Eridu, Umi i dr. Oko 2375. pr. Kr. vladar Ume Lugalzagizi pobijedio je vladara Lagaša Urukaginu te vladare Uruka i Ura i osnovao jaku državu. U III. tisućljeću pr. Kr. počela su iz sirijske pustinje u sjevernu Babiloniju upadati semitska plemena, koja su u više gradova (Akad, Sipar, Borsipa, Babilon i dr.) postupno učvrstila svoju vlast; po Akadu su nazvani Akađanima. Njihov vladar Sargon (oko 2350. do 2294. pr. Kr.) srušio je Lugalzagizijevu državu, osvojio Elam (sjeveroistočno od Akada) i druga susjedna područja i organizirao prvu jaku semitsku državu u Mezopotamiji, kojoj je područje znatno proširio Naramsin (oko 2270. do 2233. pr. Kr.). U sumerskim gradovima održale su se, međutim, domaće dinastije (Ur, Uruk, Larsa i dr.), kao i za vladavine Gutejaca, koji su oko 2169. pr. Kr. srušili akadsku dinastiju. Jedan od najpoznatijih mjesnih vladara toga doba bio je Gudea iz Lagaša (oko 2060. pr. Kr.). Utukegal iz Uruka zbacio je vlast Gutejaca, a Urnamu, vladar Ura, uspostavio je sumersko-akadsku državu (2064. do 1955. pr. Kr.). Za vladavine posljednjeg vladara urske dinastije, Ibisina, država se raspala. Osamostalili su se vladari u Larsi i Isinu, a posljednji udarac zadali su joj Elamiti, koji su zauzeli Ur. Zauzevši Isin, vladar Larse Rimsin ujedinio je veći dio zemlje. Međutim, pleme Amuru prodrlo je u Mezopotamiju i oko 2000. pr. Kr. zavladalo Babilonom. Njihov vladar Sumu-abu osnivač je starobabilonske države, kojoj je najveći vladar Hamurabi (1729. do 1686. pr. Kr.). Pobijedivši Rimsina iz Larse i istjeravši Elamite iz južne Mezopotamije, ujedinio je pod svojom vlašću Sumer, Akad, Elam i Asiriju. Za njegovih nasljednika država slabi; sve su češći bili napadaji Hetita, koji su 1531. pr. Kr. opustošili Babilon; na jugu se osamostalio Isin, a na sjeveru Asirija. Potkraj XVII. st. pr. Kr. prvi su put prodrli u Babiloniju, s područja Irana, Kasiti pod vodstvom Gandaša. Oni su srušili babilonsku državu i od oko 1450. do XIII. st. pr. Kr. držali pod svojom vlašću cijelu Babiloniju. Vlast Kasita nestala je pod udarcima Asiraca i Elamita. Oko 1120. pr. Kr. domaći babilonski vladar Nebukadnezar I. uspješno je ratovao s Elamitima i zaustavio daljnji prodor Asiraca, koji su ipak nešto poslije, pod Tiglatpileserom I., privremeno zavladali Babilonijom. Od toga se doba u južnu Babiloniju naseljuju aramejska plemena (Kaldejci), koja upadaju i u područje Asirije. Asirski vladari vodili su s njima dugotrajne borbe i tek je Tiglatpileser III. uspio Babiloniju pripojiti Asiriji (729. pr. Kr.). Njegov nasljednik Sargon II. potkraj VIII. st. pr. Kr. ugušio je u Babiloniji ustanak kaldejskoga kneza Marduk-apal-idina. Sargonov sin Sanherib, nakon novog ustanka, srušio je Babiloniju 689. pr. Kr. Kaldejski knez Nabopolasar (626. do 605. pr. Kr.) zbacio je asirsku vlast i obnovio babilonsku državu (Novobabilonsko, nazivano i Kaldejsko Kraljevstvo). Nebukadnezar II. (605. do 562. pr. Kr.) pobijedio je egipatsku vojsku kod Karkemiša (605. pr. Kr.), zavladao Sirijom i Palestinom i razorio Jeruzalem (587. pr. Kr.). Nakon njegove smrti babilonska država slabi. Posljednji vladar Nabonid nije se mogao oduprijeti Perzijancima; njihov vladar Kir II. srušio je (539. pr. Kr.) babilonsku državu, koja nakon toga više nikad nije obnovljena.
Likovne umjetnosti
Početci likovne umjetnosti u Babiloniji sežu u IV. tisućljeće pr. Kr., kada su se na tom području naselili Sumerani i postupno stvorili svoj likovni izraz. Na podlozi sumerske kulture razvila se u donjem dijelu Međurječja babilonska kultura, koja je trajala od Hamurabija u II. tisućljeću pr. Kr. pa do Nebukadnezara II. u VI. st. pr. Kr. Babilonci su se u graditeljstvu služili opekom od gline i mulja, sušenom na suncu (ćerpić). Karakterističan tip hrama izgrađena na visokoj terasi javlja se već u IV. tisućljeću pr. Kr.; sredinom III. tisućljeća pr. Kr. razvija se u tzv. zigurat, građevinu u obliku stepeničasta tornja (Nipur, Ur, Babilon). Takav tip građevine raširio se poslije po cijeloj Mezopotamiji. U stambenoj arhitekturi razvijen je već oko 2000. pr. Kr. tip kuće s unutarnjim dvorištem (Ur), koji se i dalje upotrebljava. Iz vremena Nebukadnezara II. sačuvali su se ostatci njegova dvora i hramova Marduka i božice Ištar. U to doba visok razvoj dostiže fortifikacijska arhitektura (tzv. medijski zid koji je spajao Eufrat s Tigrisom) i vrtna arhitektura (čuveni, na terasama izgrađeni »viseći vrtovi«). Zidovi reprezentativnih građevina urešavaju se zidnim slikama (palača u Mari, II. tisućljeće pr. Kr.), mozaikom (Uruk), intarzijama (Kiš) i glaziranim pločama s reljefnim figurama bikova, zmajeva, lavova i drugih životinja, najčešće u žutoj i bijeloj boji na modroj pozadini (tzv. Ištarine dveri i kralj. palača u Babilonu). Primjeraka slobodne plastike sačuvano je razmjerno malo (životinjske figurice, alabasterna glava svećenice iz Uruka, figure muškaraca i žena iz Nipura i Lagaša i dr.). Među najpoznatija djela slobodne plastike idu figure Gudeje, vladara iz Lagaša (oko 2060. pr. Kr.) i portretne glave muškaraca (Nipur, Uruk).
Od Hamurabijeva doba u skulpturi je vodeću ulogu počeo preuzimati reljef, koji je na tlu Babilonije imao dugu tradiciju (posuda iz Uruka, urešena reljefima, oko 2800. pr. Kr.; stele vladara Naramsina, Ur-Nine, Eanatuma, Urnamua i dr.). Hijeratski stil tih reljefa (npr. reljef stele sa zakonikom kralja Hamurabija) pokazuje samo katkad realističke težnje. Posebno mjesto u likovnoj umjetnosti zauzimaju pečatni cilindri, koji su se iz Babilonije proširili po cijeloj Mezopotamiji. Javljaju se već u prvoj polovici III. tisućljeća pr. Kr. (pečatni cilindar Sargona I.). Na njima su prikazani kultni prizori, događaji iz dnevnog života i lova. Umjetnički obrt, koji je na području Babilonije razvijen već od najstarijeg doba, dostigao je tijekom vremena vrlo visoku razinu (posuđe od bakra, srebra i zlata, zlatne kacige, nakit od zlata, kristala, alabastra).
Književnost
Književnost
→ akadski jezik, Književnost na akadskome
