struka(e): geografija, opća

Amur (ruski izgovor [amu'r]) (burjatski amur: velika rijeka) (pinyin Heilong Jiang [xeiluŋ iaŋ], stariji kineski oblik Heilung [xeiluŋ], mongolski Haramuren), rijeka u istočnoj Aziji. Nastaje spajanjem Argunja i Šilke. Duga je 2824 km; od izvora Onona (jedan od dvaju izvorišnih krakova Šilke) oko 4510 km. Granična je rijeka (do Habarovska) između Rusije i Kine. Amur odvodnjava i mali dio Mongolije. Teče pretežno uskom dolinom, protječe sjevernim podnožjem Velikog i Malog Hingana. Nizvodno skreće prema sjeveru, teče nizinskim područjem, u kojem je do 2 km široka, i račva se na mnoge rukave; utječe u Ohotsko more (preko Sahalinskog zaljeva). Oko donjeg toka močvaran je teren, s mnogobrojnim jezerima; najveća su Bolonj, Veliki-Kizi i Orelj. Glavni pritoci: Sungari, Ussuri, Zeja, Bureja i Amgunj. Porječje obuhvaća 1 855 000 km². Režim je pretežno pluvijalni (monsunske kiše; ljeti protok vode do 4000 m³/s; srednji protok 10 900 m³/s); najniži je vodostaj pri kraju zime. Kolebanje između najnižeg i najvišeg vodostaja u gornjem toku iznosi 10 do15 m, a u donjem 6 do 7 m. U nizinskom području zaleđena je od kraja studenog do kraja travnja, a u gornjem toku od početka studenog do početka svibnja. Amur je plovan cijelim tokom; važna je prometnica južnog dijela Dalekog istoka. Zbog velikih količina nanosa stalna se dubina održava jaružanjem. Amurom se prevozi drvo, ugljen, žito, nafta, cement. Glavna pristaništa: Blagoveščensk, Habarovsk, Komsomoljsk-na-Amure, Nikolajevsk-na-Amure, Svobodni (u Rusiji) i Aigun (u Kini). Najveći je promet između Blagoveščenska i Nikolajevska-na-Amure. Vode Amura bogate su ribom (osobito sibirskim lososom). Znatan hidroenergetski potencijal djelomice je iskorišten. Bogata rudna ležišta u porječju (zlato, željezo; ugljen).

Citiranje:

Amur. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 4.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/amur>.