Adamić, Ljudevit Andrija (Adamich, Ludovico Andrea, Ludovik), hrvatski trgovac i promicatelj gospodarskog i kulturnog života (Rijeka, 29. XI. 1767 – Rijeka, 31. X. 1828). Trgovinu studirao u Beču. Godine 1799. vraća se u Rijeku i počinje baviti trgovinom drvom, rudama, konopljom, žitom i staklarskim proizvodima. Na Sušaku 1821. utemeljuje manufakturu papira, a posjedovao je i manufakturu ekstrakta iz hrastova drva te stakla u Mrzloj Vodici (Gorski kotar). Jedan od glavnih inicijatora i financijera izgradnje Lujzinske ceste, koja je povezala Rijeku s Karlovcem. Zauzimao se za uspostavu parobrodarske pruge Rijeka–Kotor. Pobornik osnivanja izvoznoga ugarskog trgovačkog društva sa sjedištem u Rijeci. O tome je 1825. s Antunom Mihanovićem pisao u elaboratu Hrvatsko-ugarskom saboru. Godine 1826. objavljuje brošuru u kojoj predlaže izgradnju željezničke pruge Zagreb–Sopron. Potaknuo je izgradnju kazališne zgrade u Rijeci (otvorena 1805) uloživši velik iznos vlastita novca. Aktivno sudjelovao i u političko-diplomatskom životu, a to mu je donijelo naslov riječkog patricija. Unatoč britanskoj blokadi, za Napoleonove vladavine uspio je opskrbiti Ilirske provincije solju. Godine 1813. imenovan je britanskim konzulom u Rijeci. Nakon pripojenja Rijeke Hrvatskoj bio je član hrvatske kraljevinske deputacije koja je zastupala Rijeku na kongresu u Veroni (1822). Godine 1825–26., zajedno s A. Mihanovićem, zastupao je Rijeku na saboru u Požunu (Bratislava). Svojom djelatnošću Adamić je bitno utjecao na unapjređenje gospodarskog i kulturnog života Rijeke i okolice.
