Yukon [ju:'kɔ:n] (Yukon River [~ ri'vəɹ]), rijeka u sjeverozapadnoj Kanadi i Alaski (SAD); 3185 km (u Kanadi 1149 km), porječje obuhvaća 840 000 km². Nastaje u Stjenjaku, u sjeverozapadnome dijelu British Columbije, na granici s teritorijem Yukonom (gornji tok Yukona nazivao se i Lewes), utječe u zaljev Norton (Beringovo more) 170 km širokom deltom. Najviši je vodostaj ljeti; zaleđen je sedam do osam mjeseci godišnje; plovidba se odvija od lipnja do listopada. Yukon je plovan od ušća do brane Whitehorse (izgradnjom brane i hidroelektrane 1958. na mjestu brzaca Whitehorse nastalo je akumulacijsko jezero Schwatka) u gornjem toku. Važno je mrijestilište lososa. Potkraj XIX. i na početku XX. st. (za zlatne groznice u porječju Klondikea), bio je važan prometni pravac. Glavni su desni pritoci Teslin, Pelly, Stewart, Klondike, Porcupine i Koyukuk, a lijevi White i Tanana. Veće su luke Nenana (na Tanani; u Alaski), Whitehorse i Dawson (u Kanadi). Srednji godišnji protok vode iznosi 6430 m³/s. Porječjem srednjega dijela toka prolazi Transalaski naftovod Prudhoe Bay–Valdez (preko Fairbanksa). Donji dio toka prvi je istražio ruski pomorac Lavrentij Aleksejevič Zagoskin 1843.
