zdravstvena psihologija, područje psihologije koje proučava psihosocijalne aspekte zdravlja i bolesti, te nastoji povećati učinkovitost preventivnih, dijagnostičkih, terapijskih i rehabilitacijskih postupaka primjenom psiholoških spoznaja, metoda i tehnika, kao i poboljšati međuljudske odnose i okolinu u zdravstvenoj praksi. Liječenju pristupa cjelovito, obuhvaćajući tjelesne aspekte bolesti kao i psihološke, istražuje tzv. bolesničko ponašanje (od traženja liječničke pomoći do suradnje bolesnika sa zdravstvenim osobljem), ispituje učinak stresa na zdravlje i tijek bolesti, proučava psihološke mehanizme boli i strategije suočavanja s bolešću i smrti, naglašava važnost socijalne potpore. Razvijala se, od 1920-ih, iz biopsihosocijalnoga modela pristupa zdravlju, kao odgovora na neučinkovitost biomedicinskoga modela, od 1960-ih psiholozi se zapošljavaju pretežno na psihijatrijskim odjelima, od 1970-ih rade i izvan njih, a tek od početka 1980-ih javlja se cjelovit teorijski i primijenjeni pristup zdravstvene psihologije.
