teorija ovisnosti, smjer ekonomske misli koji analizira međunarodnu ovisnost manje razvijenih nacionalnih gospodarstava (»periferija«) od onih visokorazvijenih (»centar«). Dijelom proizlazi iz analize i kritike
imperijalizma, kojom su se bavili marksistički teoretičari (Rosa Luxemburg, Vladimir I. Lenjin i dr.). Teorija postaje prisutnija od 1960-ih, s kritikom procesa
modernizacije, a njome se najviše bave latinskoamerički ekonomisti Raúl Prebisch, Celso Furtado i dr. Gospodarsku zaostalost Latinske Amerike izvodili su iz koncepta neravnopravnih odnosa između »periferne ekonomije« i »dominantnih centara«. Smatraju da je ovisnost posljedica prelijevanja ostvarenoga dohotka iz nerazvijenih zemalja u razvijene. U drugim su dijelovima svijeta značajne teorijske prinose dali Paul Malor Sweezy, Samir Amin i dr. (proširujući teoriju ovisnosti, Immanuel Wallerstein razvio je teoriju svjetskoga sustava).
