singularna točka (lat. singularis: jedini), u diferencijalnoj geometriji, točka u kojoj funkcija, postaje beskonačna, višeznačna i nedefinirana ili gubi uobičajena svojstva, odnosno njezin graf, pokazuje neko od sljedećih svojstava: 1) čvorna točka u kojoj funkcija samu sebe presijeca; 2) izolirana točka koja zadovoljava jednadžbu krivulje, ali ne leži na njoj; 3) šiljak ili povratna točka u kojoj se smjer krivulje mijenja u suprotni; 4) točka samotangiranja u kojoj krivulja dodiruje samu sebe; 5) točka loma u kojoj krivulja skokovito mijenja smjer, ali za razliku od šiljka ima različite tangente na oba dijela prekida krivulje; 6) točka prekida u kojoj se krivulja prekida; 7) asimptotska točka oko koje se krivulja ovija bezbroj puta, približavajući joj se na po volji malu udaljenost. Kod analitičkih funkcija kompleksne varijable to je točka z0 u kojoj funkcija nije derivabilna (singularitet).
