računalna mreža, sustav međusobno povezanih računala. Tim se sustavom omogućuje brza i jednostavna razmjena podataka među računalima, odn. korištenje zajedničkih perifernih priključnih uređaja (mrežni pisač, skener), uređaja za pohranu velike količine podataka, kao i pristup pohranjenim podatcima, a tijekom tehnološkoga napretka u posljednjih 30-ak godina nastale su suvremene računalne mreže, koje čine okosnicu današnje informacijske infrastrukture. Računalna mreža sastoji se od triju razina: primjenske razine, razine mrežnih programa te razine fizičkoga povezivanja (sklopovlje i prijenosni mediji).
Najvišu, primjensku razinu čine programi koji omogućuju razmjenu svih oblika informacija među korisnicima. Pri toj su razmjeni dva moguća načina komuniciranja: s klijentskih računala postavljaju se upiti ili se traži uporaba nekih sredstava od poslužiteljskih računala, ili se uspostavlja veza među ravnopravnim računalima. U razini mrežnih programa nalaze se programi s pomoću kojih se ostvaruju pravila komuniciranja, tj. komunikacijski protokoli. Protokoli se ostvaruju grupiranjem informacija u tzv. pakete normiranih oblika, koji se preko razine fizičkoga povezivanja prenose iz računala u računalo. Ti se paketi sastoje od dvaju dijelova; u jednome se nalaze bitovi koji sadrže informaciju koja se prenosi, a u drugome (zaglavlju) nalaze se podatci koji omogućuju usmjeravanje paketa prema odredišnom računalu. Danas je najpoznatiji protokol TCP/IP (→ internet). Fizičku razinu čini sklopovlje računala, koje nizove bitova prevodi u signale, te prijenosni mediji, preko kojih se signali prenose do drugoga računala. Prijenosni mediji mogu biti bakrene žice, koaksijalni kabeli, svjetlosni kabeli, infracrveni valovi i radiovalovi. Ako se bitovi prenose izravno, u obliku digitalnih signala, priključak računala na medij obavlja se mrežnim adapterom. Na takav se način mogu međusobno spajati računala koja nisu suviše udaljena i čine lokalnu mrežu LAN (Local Area Network). Način komuniciranja preko zajedničkoga kabela utvrđen je normiranim protokolom Ethernet. U posljednje se doba za povezivanje računala upotrebljavaju i bežične lokalne mreže, kod kojih se kao prijenosni mediji koriste radiovalovi (→ wlan). Tijekom svojega razvoja mreže su se razlikovale prema raširenosti (osim lokalnih mreža, to su, primjerice, gradske mreže MAN, od engl. Metropolitan Area Network, ili vrlo raširene mreže WAN, od engl. Wide Area Network). Danas ugl. sve mreže omogućuju komunikaciju među računalima na području jedne države ili kontinenta, a skup takvih međusobno povezanih mreža čini svjetsku računalnu mrežu internet. Povezivanje pojedinačnih računala na internet provodi se s pomoću postojećih telekomunikacijskih mreža fiksne ili mobilne telefonije, mreže kabelske televizije i sl. Nizovi bitova ne mogu se u tim sustavima prenositi izravno kao digitalni signali, već se moraju s jedne strane modulirati na analogni signal svojstven pojedinomu sustavu prijenosa i s druge strane demodulirati. U tom slučaju fizička razina mreže sadrži i modeme, tj. naprave za modulaciju i demodulaciju. U fizičku razinu spadaju i razdjelnici i usmjernici. Razdjelnik (engl. hub) je uređaj koji u jednoj točki omogućuje spajanje više računala i dr. uređaja u računalnoj mreži. Usmjernik (usmjerivač; engl. router) je računalo ili sl. uređaj koji usmjerava podatkovne pakete na njihovu putu kroz računalnu mrežu; za potrebe interneta to se obavlja preko odredišnih IP-adresa.
