psihoseksualni razvoj, u teoriji S. Freuda i u klas. psihoanalizi, pet faza ili razdoblja razvoja tijekom kojih ljudsko biće napreduje prema psihoseksualnoj zrelosti. Freud smatra da ljudski razvoj uključuje prijenos libidinalne energije iz jednoga područja u drugo, pa su faze razvoja o kojima govori vezane uz pojedine dijelove tijela. Prva ili oralna faza razvoja proteže se tijekom prve godine djetetova života, u kojoj oralne aktivnosti djeteta, npr. sisanje i grizenje, djetetu pričinjavaju i seksualno zadovoljstvo. U drugoj ili analnoj fazi postiže se seksualna gratifikacija stezanjem i opuštanjem mišića (sfinktera) za kontrolu eliminacijskih funkcija. U trećoj, tzv. falusnoj fazi, u koju dijete ulazi tijekom treće godine života, glavna je erogena zona područje spolnih organa. To je razdoblje u kojem se u dječaka pojavljuje Edipov kompleks, a u djevojčica se naziva i Elektrin kompleks. Oba se kompleksa razrješavaju tijekom pete ili šeste godine života, kada dijete ulazi u četvrtu fazu ili razdoblje latencije. U tom razdoblju, prema Freudu, seksualni osjećaji ostaju u nesvjesnome. Prema psihoanalitičkim postavkama, neuravnotežena interakcija između biol. nagona i okružja, ili traumatska iskustva u nekoj od faza psihoseksualnoga razvoja, mogu dovesti do zastoja ili fiksacija, što može prouzročiti poremećaj ličnosti ili ponašanja. Uravnotežen razvoj završava petom ili genitalnom fazom, u kojoj ljudi nastoje postići seksualnu gratifikaciju s osobom suprotnoga spola.
