prošireni mediji, umjetnički oblik zasnovan na razvijanju i proširivanju pojedinačnoga vizualnoga, glazbenoga, plesnoga, kazališnoga ili filmskoga umjetničkog izričaja; pritom se upotrebljavaju suvremeni mediji: fotografija, film, video, tonski zapisi i sl. te postkonceptualistička istraživanja ambijenta, hepeninga, performansa i ponašanja umjetnika. Razlikuje se od multimedija, u kojem se prožima i povezuje više različitih, ravnopravnih umjetničkih izričaja. Ta pretežito avangardistička umjetnička struja javila se sredinom 1960-ih, dosegnula vrhunac tijekom 1970-ih, a u nekim izvedenicama traje i do današnjih dana.