pluća, organ za disanje osposobljen za primanje kisika iz atmosfere. Postoje dva tipa pluća: difuzijska i ventilacijska. Difuzijska pluća strukture su u obliku šupljine koja se jednostavnim otvorom otvaraju prema van, a plinovi difuzijom ulaze u šupljinu i izlaze iz nje. Takva pluća nalaze se u puževa plućnjaka, u mnogih pauka i štipavaca, a nazivaju se i škržna pluća ili lepezaste uzdušnice. Ventilacijska pluća tip su dišnog organa u koji se zrak u pluća i iz njih tjera aktivnim mehanizmom. Takva su pluća najvećega broja letećih životinja izuzev kukaca i nekih srodnih skupina. Imaju ih svi kopneni kralježnjaci i neki vodeni (npr. kitovi) (→ dišni organi; disanje). – U čovjeka pluća stvaraju i tlak važan za proizvodnju glasa u grkljanu, uklanjaju sitne štetne čestice i mikroorganizme, filtriraju male krvne ugruške nastale u venama, te štite srce, koje dijelom obuhvaćaju, pa preuzimaju na sebe djelovanje mehaničkih sila.
Čovjekova pluća su parni organ (lijevo i desno plućno krilo) smješten u prsnoj šupljini. Obavijena su tankom ovojnicom pleurom, odijeljena su sredoprsjem, a leže na ošitu. Na stranama okrenutima sredoprsju nalaze se plućni korijeni (hilusi), što ih čine sve strukture koje ulaze ili izlaze iz pluća (arterije, vene, dušnice ili bronhi, limfne žile i živci). Dubokim brazdama desno plućno krilo dijeli se u tri, a lijevo u dva režnja. Svako plućno krilo ima 10 segmenata, tj. jedinica u koje ulazi segmentni bronh. Pluća se sastoje od sustava provodnih i dišnih cijevi. Sustav provodnih cijevi tvore ogranci dušnica i bronhioli, a sustav dišnih cijevi alveolni hodnici i dišni mjehurići alveole. Zbog velikoga broja alveola pluća su spužvaste, elastične građe. U čovječjim plućima ima ih oko 300 milijuna, približno s 80 do 90 m² dišne površine, na kojoj se odvija izmjena plinova između udahnuta zraka i krvi. Zrak ulazi u pluća kroz nosnu ili usnu šupljinu, potom u ždrijelo, grkljan i dušnik, koji se grana u lijevu i desnu gl. dušnicu. One ulaze u odgovarajuća plućna krila, gdje se granaju u gusti splet bronhiola (bronhalno stablo), koji završavaju alveolama.
Sustav dišnih cijevi u plućima obložen je tankim slojem sluzi koja vlaži udahnuti zrak i sprječava sušenje nježnih alveolnih stijenki te hvata prašinu i sitne čestice. Unatoč tomu, infekcije toga sustava vrlo su česte. Pušenje cigareta i udisanje onečišćena zraka važni su čimbenici za razvoj plućnih bolesti (npr. emfizem, astma, rak). Mehaničke ozljede pluća ili teža oštećenja uzrokovana različitim bolestima zacjeljuju ožiljkom, a uništeno plućno tkivo nema sposobnost regeneracije.
