okretno magnetsko polje (rotacijsko magnetsko polje), magnetsko polje koje se vrti oko neke osi. Takva polja u električnim strojevima nastaju vrtnjom rotora na kojem se nalaze magneti (npr. u sinkronim električnim generatorima) ili napajanjem dvaju ili više prostorno razmaknutih statorskih namota višefaznim električnim strujama (npr. u asinkronim strojevima). Tako npr. za stvaranje kružnoga okretnoga magnetskoga polja statorski namoti trofaznoga dvopolnoga asinkronoga električnog motora trebaju biti međusobno jednaki, prostorno razmaknuti za 120°, a njima trebaju teći trofazne struje međusobno fazno (vremenski) pomaknute za 120°. Vektori magnetske indukcije triju statorskih namota vremenski su promjenljivi, ali je njihov zbroj stalan, čime se stvara okretno polje stalne amplitude, koje ima stalnu brzinu vrtnje, ovisnu o frekvenciji električne struje i broju magnetskih polova. Nikola Tesla je 1882. izumio i primijenio okretno magnetsko polje stvoreno višefaznim električnim strujama, a 1883. izradio je model asinkronoga električnog motora.
Linearno gibajuće magnetsko polje nastaje na istom načelu: prostorno razmaknuti namoti na pravcu kroz koje protječu fazno pomaknute struje. Takva su polja osnova rada linearnih sinkronih i asinkronih motora u primjeni za lebdeća pružna vozila na magnetskom jastuku.
