niša (francuski niche: udubina, prema latinskome nidus: gnijezdo).
1. U graditeljstvu, polukružna ili četverokutna udubina u zidu, koja u gornjem dijelu obično završava polukalotom. Služi za smještaj kipova, poprsja, vaza, a u crkvama oltara, nadgrobnih spomenika i tabernakula. Srodni su joj apsida, konha i egzedra, a u islam. graditeljstvu mihrab i ivan.
2. Ekološka niša, mjesto u ekosustavu kojemu je vrsta posebno prilagođena; skup specifičnih okolišnih čimbenika (biotičkih i abiotičkih) nužnih za preživljavanje i razmnožavanje određenog organizma ili populacije.